Ljudi i vatre, riječi sa kojima bi se mogao opisati jedan grad i jedan umjetnik, Zenica i Tomislav Perazić. Bilo je tu još motiva koje je često ponavljao i koji su bili njegova trajna inspiracija poput mimoza, ženskog tijela, maslina, mora…
Od njegovog rođenje je punih 90 godina što je obilježeno vrlo skromno u gradu u kojem je proveo veći dio svog života. Tomislav Perazić rođen je 1934. godine u selu Dupilo (Virpazar) pokraj Bara, u Crnoj Gori. Srednju školu za primijenjenu umjetnost, grafički odsjek, završio je 1956. godine u Herceg Novom u klasi profesora Save Vujovića a Akademiju likovnih umjetnosti (odsjek slikarstvo) u Ljubljani 1961. godine u klasi profesora Gojimira Antona Kosa. Po završetku studija dolazi u Zenicu i zapošljava se u Željezari, 1962. godine. Njegove slike željezarskih pogona, livaca i užarenog čelika su i dalje jedne od najprepoznatljivijih. Nakon 15 godina rada u najvećoj željezari na prostoru bivše države, naredne dvije decenije bio je likovni projektant u zeničkom RMK Prometu.
Član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine postao je 1964. a član Društva likovnih umjetnika Zenice deset godina kasnije. Izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama a imao je i stotinjak samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Perazić je bio dugogodišnji saradnik i prijatelj redakcije Naša riječ u brojnim projektima na obostrano zadovoljstvo. NIPD „Naša riječ“ je 2009. godine objavila Monografiju „Perazić“ na više od 150 kolor stranica u tvrdom uvezu. Ovo je prva i za sada jedina monografija o jednom umjetniku, na podrućju Zeničko-dobojskog kantona.
Među brojnim nagradama i priznanjima koje je dobio za svoj rad, posebno se izdvajaju: Dvanaestoaprilska nagrada grada Zenice (1979.), Prva otkupna nagrada za crtež na slobodnu temu na Međunarodnoj izložbi „Ex Tempore“ Šmartno, Nova Gorica (1987.), Treća nagrada za suvenir grada Bara (1989.), Druga nagrada za grb grada Bara (1990.) i Nagrada grada Zenice za 35 godina stvaralaštva (1999.). Umro je u Zenici 21. marta 2019. godine.
– Ako bih trebao sebe kao likovnog umjetnika ocjenjivati, moj najjači ciklus svakako je ciklus crno-bijelih i grafika u koloru „Ljudi i vatre“, a od slikarskih ciklusa „Sunce Mediterana“ i „Sirena, more, maslina“. To je govor mog zavičaja i moje intime. Kada se osvrnem iza sebe i pogledam svoj likovni opus, sve što sam do sada uradio, kao i svakom stvaraocu, umjetniku, čovjeku, na kraju krajeva, mislim da sam mogao bolje, više. Ali još uvijek imam dovoljno snage u sebi kao likovni umjetnik da uradim bolje, možda i nešto drugačije –izjavio je Perazić prilikom uređivanja Monografije.
Grafika je, inače, bila tehnika koja ga je posebno zanimala, a njegova neostvarena želja bila je da u Zenici osnuje i vodi školu grafike.
Ovaj tekst o izvrsnom zeničkom umjetniku završit će onako kako se pokojni Tomo pozdravljao pri odlasku „'Aj ćao, žurim!“ .
