ONI SU BUDUĆNOST BIH
Amar Mehinagić (20) na Internacionom univerzitetu Burč studira arhitekturu. Uspješno je okončao drugu godinu, sada odmara u rodnom gradu i čeka jesen te nove izazove na trećoj godini. Ne krije koliko je vezan za Maglaj i u razgovoru se često vraća na godine provedene u maglajskoj Gimnaziji, na projekte koji su realizovani, saradnju sa nevladinim organizacijama. Povod za razgovor sa Amarom bio je njegov projekat sa trećeg semestra u kojem je projektovao Muzej Maglaja. Amar, njegove kolege i kolegice sa godine, prvo su morali definisati problem sa kojim se suočava neka lokalna zajednica, bilo u BiH ili inostranstvu, a odnosi se na kulturu. „Odlučio sam se za Maglaj jer ovu lokalnu zajednicu najbolje poznajem. Drugo, ja o arhitekturu tek učim i treba mi dobra podloga da razumijem neki problem i da krenem od toga da radim. Treće, ovaj grad toliko toga ima da ponudi, a nikada nije imao muzej. Kroz analizu društva i arhitekture u Maglaju, shvatio sam da se to može napraviti. Imamo Uzeir-begov konak, Gradinu, Dom kulture, Biblioteku, ali nemamo konkretno mjesto gdje turisti, ali i domaći, mogu doći i upoznati se sa historijom i kulturom ovoga grada“, pojašnjava Amar na početku razgovora.
Muzej i njegova refleksija na Gradinu
Muzej, kakvim ga vidi Amar, bio bi smješten u ulici Sulejmana Omerovića Cara, nasuprot objektu hotela koji je u izgradnji, imao bi dva sprata sa izložbenim, tehničkim i kancelarijskim prostorom. Ne radi se o velikom objektu i njegova ukupna površina je do 600 kvadrata. Muzej bi imao nekoliko izložbenih dijelova – historijski u kojem bi se nalazila originalna Povelja kralja Sigismunda, prirodni dio bi bio posvećen halaciji sendtneri, endemskoj biljci koja raste u okolini Maglaja, tačnije na području Moševačkog šiljka, jedan dio bi bio posvećen kulturi i festivalima, prije svega „Studentskom ljetu“, ali i „Maglaj Spirit Weekendu“ te dio posvećen Natron-Hayatu. „Ja sam odrastao u porodici gdje se živjelo i živi od Natronkine plate, zahvaljujući kojoj se sada i školujem. Zamislio sam da se u tom dijelu postavio dio papir mašine, naravno kao replike, tu bi se mogla pogledati i izdanja lista Natron kao i izložbeni, promotivni materijal, sve ono što se proizvodi u fabrici“, ispričao nam je Amar i dodao da je prednja fasada objekta, gdje je smješten izložbeni prostor muzeja, napravljena od drvenih letvica, što osigurava prozračnost objekta i dobro iskorištavanje prirodne svjetlosti. „Ta lokacija povezana je prečicama koje mi Maglajlije tako volimo, a jako je bitna zbog blizine objekta Doma kulture, biblioteke, sportske dvorane. Imao sam želju da muzej smjestim u blizini tih glavnih objekata u Maglaju, a s druge strane objekat koji sam ja projektovao nije neki grandiozan po svojoj veličini i sasvim se uklapa u tu lokaciju. Na posljednjem spratu su predviđeni prostori za edukaciju. Ipak, glavna karakteristika muzeja je forma krova koji prati formu Gradine. Sam krov je valovitog oblika, sa svake fasade sa koje se gleda ima drugačiji, valoviti oblik. Tu su i dvije terase, potpuno udubljene u krov. Sa desne terase se gleda na Gradinu, a sa lijeve na centralni dio grada, čime se spaja historijski i urbanistički dio u muzeju. Inače, objekat muzeja nije u nivou terena, pa je desna strana sva u stepenicama sa klupama. Taj se prostor može koristiti za različite aktivnosti na otvorenom – promocije, izložbe, koncerte“, pojasnio je Amar i nastavio: „Meni je bio cilj da prenesem osjećaje i emociju koje imam o ovom projektu. Ocjena mi je bila najmanje bitna u svemu, bitno mi je bilo da sam ja bio zadovoljan projektom i finalnim izgledom“.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
POD POKROVITELJSTVOM MINISTARSTVA
ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK