Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije više od 700.000 ljudi godišnje izgubi život zbog suicida. Prema riječima dipl. psihologinje Lejle Sarajlić iz Centra za mentalnu rehabilitaciju JU „Dom zdravlja“ Zenica, najčešći motiv za suicid je oslobađanje od boli koju osoba trenutno osjeća i za koju misli da ne može da je podnese. Stoga je izuzetno važno podići svijest o prevenciji suicida, te posljedicama koje ostavlja na porodicu i prijatelje.
Razgovor i razumijevanje
Osobe koje razmišljaju o samoubistvu često traže podršku i razumijevanje pa je važno znati kako pravilno reagovati. „Najčešći uzroci koji dovode do suicidalnih namjera pa i suicida su poteškoće sa mentalnim zdravljem, najčešće depresija, ali i određeni poremećaji ličnosti, psihotični poremećaji, zatim značajni gubici u nekom kratkom vremenskom periodu kao što su smrtni gubici, gubici posla, veze, prijateljstva, imovine i sl., hronične bolesti i stanja, siromaštvo ili drugi oblik egzistencijalne ugroženosti, raniji pokušaji suicida, zloupotreba alkohola“, kaže Sarajlić istakavši da samo pitanje o suicidu svakako može spasiti život, te da je zabluda da razgovor o suicidu i suicidalnim namjerama može potaknuti na misli i pokušaje. „Isto važi i ukoliko uočimo da osoba ima neki drugi problem. Otvoreni razgovor, osoba će vjerovatnije doživjeti kao olakšanje, a ne nametanje. Poruke koje šaljemo poticanjem razgovora, osobi govore o tome da ste tu za njih, da ih slušate i da vam je važno kako se osoba osjeća. Postavljanje pitanja je pozitivna akcija koja potiče povezanost, kao ključni zaštitni faktor u prevenciji suicida ali i ublažavanju drugih poteškoća. Jačanje osjećaja povezanosti sa porodicom i drugim bliskim ljudima, pomaže u prevladavanju bespomoćnosti i vraćanju osjećaja kontrole nad svojim životom te vraćanju nade da se njihova trenutna situacija može promjeniti i poboljšati. Od velike je važnosti povezati osobu sa stručnom pomoći koja je dostupna. Poticanje zdravih životnih navika kao i detekcija osoba koje mogu biti podrška te kriznih momenata u životu osobe, važni su za osobe u krizi“, poručila je Sarajlić.
Značaj edukacije
U Centar za mentalnu rehabilitaciju, kako kaže Sarajlić, dolaze osobe koje su se javile nakon što su pokušale izvršiti suicid, a u Centar se uglavnom upućuju nakon hospitalizacije na dalji ambulantni tretman. „Svaka vrsta predrasude svakako doprinosi širenju nekog problema, pa tako i povećaju broja izvršenih suicida. Zbog toga je neophodno stalno raditi na edukaciji o tome da se suicid može spriječiti kao i poboljšati i povećati svijest i obrazovanje o suicidu, rizičnim i zaštitnim faktorima za počinjenje, ponašanjima koja mogu potaknuti osobu na taj čin“, kaže Sarajlić.
