Svake godine, 14. juna, širom svijeta se obi- lježava Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi. Ovaj dan predstavlja priliku da se zahvalimo svim dobrovoljnim davaocima krvi za poklon koji život znači i da podignemo svijest o potrebi za redov- nim davanjem krvi kako bi se osigurala kvalitet- na, sigurna i dostupna krv i krvnih sastojaka za pacijente kojima je potrebna.
Sretan sam…
Dosada je 58-godišnji Zikret Karalić, demobi- lisani borac iz Zenice, krv darovao 47 puta. Ponosno pokazujući svoje knjižice, gdje je sve to zabilježe- no, prisjeća se i momenta kada je prvi put darovao krv. „Prošlo je više od 20 godina, kada sam prvi put darovao krv. Bilo je tokom organizovanih akci- ja Crvenog polimjeseca. Krv izričito dajem da bih pomogao drugim ljudima. Sretan sam kada mogu pomoći drugima, nije mi interes da nešto dobijem, nego samo da pomognem drugima, koji su u ne- volji. Ne treba uvijek samo gledati vlastiti interes, treba i drugima pomnoći“, priča nam Zikret. Kaže da tokom darivanja krvi ne osjeća nikakav strah niti nemoć, nego naprotiv, osjeća se ispunjenije i dosta zdravije. „Navikao sam na sve to. I na Odjelu tran- fuzije su već navikli na mene. Krv se, otprilike, daje svaka tri do šest mjeseci, zavisi od potreba. Mene sada nazovu iz Kantonalne bolnice Zenica, kada im je potrebna krv“, kaže Karalić.
Darujući krv, osjeća se i zdravstveno bolje
„Jedino se i osjećam dobro kada saznam da po- mognem nekome i to mi je iznad svega. Radostan sam i sretan, nakon svakog darivanja krvi. Čak sam se i susretao sa porodicama, koje su mi nešto nu- dile, ali uvijek sam govorio da mi ne treba ništa.
Bitno mi je da samo da dragi Bog to evidentira, a drugo mi ništa ne treba“, kaže Karalić. S obzirom na to da je krv darovao 47 put, to je otprilike oko 16,5 litara Zikretove krvi. „Prilikom analize i pre- gleda, doktori su se uvijek čudili. Pritisak mi bude 120/80 ili 130/90. Kada, naprimjer, na dajem krv je- dan određeni period, nekako se nelagodno osjećam. Čim darujem krv, i osjećam se bolje, zaista. Hvala Bogu, posljednjih 15-20 godina uopšte nisam bio bolestan, niti idem doktoru“, kaže Karalić. Dariva- nje krvi traje, otprilike, 10-15 minuta, a Zikret je, nekoliko puta, darovao i samo trombocite, a što traje i po dva sata. „Davao sam i iz vene u venu krv. Ta krv se direktno daje primaocu“, objašnjava Zikret. Za svoju humanu misiju, dobio je prizanje Crvenog križa Grada Zenica, ali, još jednom napominje, naj- veća nagrada i čast mu je saznanje da je njegova krv nekome spasila život.
„Svima bih poručio da daju krv, kako bi spasili što više života. Apelovao bih i na vlasti u BiH, Federaciji, Kantonu i Gradu da malo više pažnje posvete dobrovoljnim davaocima krvi, jer se nikada ne zna kada će kome zatrebati krv – i običnim ljudim, i političarima, ili bilo kome“, poručuje Zikret Karalić.
