Prvi maj – Međunarodni praznik rada, koji se u svijetu obilježava kao podsjetnik na ostvarena prava radnika, posljednjih godina se u Bosni i Hercegovini obilježava okupljanjem nezadovoljnih radnika, čiji položaj postaje sve teži. O materijalnom položaju radnika, pravima za koja se zalažu i bore, usvajanju Zakona o minimalnoj plati i brojnim drugim temama, razgovarali smo sa Selvedinom Šatorovićem, predsjednikom Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine.
Težnja ka poboljšanju ekonomsko-socijalnog statusa radnika
NR: Prvi maj se, širom svijeta, slavi kao dan radnika i borbe za radnička prava. Za koja prava se radnici danas najviše zalažu i bore?
ŠATOROVIĆ: S obzirom na trenutno stanje u svijetu rada ne samo u našoj zemlji, već i u ostatku svijeta, radnici se i dalje bore za ista prava za ka koja su se borili i davne 1886. godine u Chicagu. Dakle, u fokusu borbe je dostojanstvo radnika, plata koja osigurava dostojanstven život radnika i članova njihovih porodica, sigurnost na radnom mjestu te osiguravanje dovoljno slobodnog vremena između dva radna dana. Posljednjih godina se sindikati, pored navedenog, bore i za poštivanje konvencija Međunarodne organizacije rada koje obavezuju na postojanje kvalitetnog socijalnog dijaloga, kolektivno pregovaranje u kojem su sve pregovaračke strane jednake i koje se vodi u dobroj vjeri, zaštitu od uznemiravanja i mobinga na radnom mjestu i posebno slobodu organizovanja. Nažalost, mi se danas u Bosni i Hercegovini suočavamo s tim da mnogi poslodavci, svjesno kršeći konvencije MOR, a samim tim i Ustav, zabranjuju radnicima sindikalno organizovanje.
NR: Kakva je situacija u odnosu na prethodnu godinu, u kakvom ozračju radnici dočekuju ovogodišnji Praznik rada?
ŠATOROVIĆ: Može se reći da od početka pandemije COVID-19 do danas svaka godina je za radnike veoma slična i da se, nažalost, suočavaju sa jednakim problemima. Ono što ovu 2023. godinu čini dodatno težom je visoka inflacija s kojom se sočavamo, a koja za posljedicu ima enorman rast cijena osnovnih životnih namirnica i usluga. Također, u ovom trenutku mi nemamo Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH niti granske kolektivne ugovore u velikom broju grana i oblasti. Time je stepen nezaštićenosti radnika postao veći. Neformiranje izvršne vlasti na nivou FBiH odlaže donošenje mjera kojim bi se zaustavio negativan trend i stvari pokrenule u smjeru koji treba rezultirati poboljšanjem ekonomsko-socijalnog statusa radnika i radnica u Federaciji BiH.
NR: Da li će, i kojim aktivnostima, biti obilježen ovogodišnji Praznik rada?
ŠATOROVIĆ: Kako smo prošle godine Centralnu manifestaciju obilježavanja 1. maja imali u Gradačcu, ove godine će se ona održati u Sarajevu. Glavna tema će biti ekonomski položaj radnika i usvajanje Zakona o minimalnoj plati.
NR: Prethodnu, ali i početak ove godine, obilježili su brojna negodovanja, protesti i štrajkovi. Da li su radnici dovedeni u očajno stanje, da na ulicama traže svoja prava i zarađene plaće?
ŠATOROVIĆ: Nažalost, sve su češće situacije u kojima sindikatima koji predstavljaju radnike, i pored sve dobre volje da za pregovaračkim stolom i razgovorom riješe nesuglasice sa poslodavcima, kao jedina opcija ostaju protesti i/ili štrajkovi. To najviše govori o tome koliko često druga strana nema razumijevanja za radnike i njihove potrebe i probleme. Sramno je da u jednoj državi koja se deklariše kao demokratska vi morate izaći na ulicu kako biste dobili ono što ste zaradili. To je vrhunac ponižavanja i radnika i njihovih prava.
Najniža plata ne pokriva ni petinu potrošačke korpe
NR: U vrijeme pandemije koronavirusa, radnici su bili u strahu za radno mjesto, a danas, uz galoprirajuću inflaciju i sve više cijene, u strahu su za svoju egzistenciju. Radnička plata odavno nije dovoljna za potrošačka korpu.
ŠATOROVIĆ: Činjenica da prosječna plata u Federaciji BiH od 1.208 KM, koju prima procentualno manji broj radnika, ne pokriva ni polovinu minimalnih mjesečnih troškova života dovoljno govori o tome kakav je materijalni položaj radnika. Najveći broj radnika radi za platu od 800-850 KM što znači da je omjer onoga što većina radnika i radnica dobije kao platu i onoga koliko im treba za pokrivanje osnovnih troškova još negativnija. Posebno su ugroženi radnici koji primaju najnižu platu, jer ona ne pokriva ni petinu potrošačke korpe. Ako uzmemo u obzir činjenicu da prilikom izračuna Sindikalne potrošačke korpe ne uzimamo troškove kreditnih zaduženja, a svjesni ste da su rijetki građani koji nemaju bar jedno kreditno zaduženje u nekoj od banaka i/ili mikrokreditnih organizacija, kao ni troškove iznajmljivanja stana ili kuće za ljude koji nemaju riješeno stambeno pitanje, a takvih su desetine hiljada, onda se s punim pravom može reći da su stvarni troškovi života znatno viši od onoga što je prikazano samom potrošačkom korpom.
NR: Da li se poslodavci suočavaju s nedostatkom radnika, kakvi su pokazatelji?
ŠATOROVIĆ: Mladi, nažalost, već godinama odlaze iz naše zemlje u potrazi za boljim i plaćenijim radnim mjestima u Evropi ili na drugim kontinentima. Država do sada nije uradila ništa konkretno što bi zaustavilo taj egzodus. S obzirom da se ekonomsko stanje prethodniih godina dodatno pogoršalo, svim tim mladim ljudima koji odlaze iz BiH su se pridružile i desetine hiljada radnika koji već imaju višegodišnje radno iskusutvo. Dakle, ne odlaze nam samo mladi ljudi koji traže prvo zaposlenje, već i radnici koji su kvalifikovani, iskusni i koje je vrlo teško brzo nadomjestiti u bilo kojoj kompaniji. Poslodavci već duže vremena javno govore o tome da se suočavaju sa nedostatkom radne snage, ali, umjesto da našim ljudima ponude bolje radne uslove i normalne plate, oni taj problem pokušavaju riješiti dovođenjem radnika iz Azije čime apsolutno ne doprinose rješavanju ovog problema. Ono što je ironično u čitavoj priče je to da su pojedini poslodavci javno nudili stranim radnicima trostruko više plate neo domaćim radnicima i još uz to plaćen smještaj i ishranu. Kada bi našim radnicima dali samo platu u tom iznosu, sigurni smo da bi se broj onih koji žele otići iz BiH rapidno smanjio.
NR: Borba Sindikata da najniža plata u Federaciji BiH bude 1.000 KM još uvijek traje. Ima li najave kada bi Zakon o minimalnoj plati konačno trebao biti usvojen, iako bi i ta minimalna plata pokrila tek trećinu potrošačke korpe?
ŠATOROVIĆ: Kada smo prvi puta uputili zahtjev da minimalna plata bude 1.000 KM taj iznos je pokrivao polovinu troškova potrošačke korpe. Nažalost, zbog nerazumijevanja i nespremnosti odgovornih da se naš prijedlog tada usvoji te zbog objektivnog i subjektivnog pogoršanja ekonomske situacije, došli smo u situaciju da danas 1.000 KM pokriva malo više od trećine minimalnih mjesečnih troškova života. Nacrt Zakona je usvojen i on sada u formi Prijedloga čeka usvajanje u Parlamentu FBiH. S obzirom da su sve parlamentarne stranke koje su činile prošli saziv Zastupničkog doma PFBiH potpisale saglasnost sa našim prijedlogom, a da se većina njih nalazi i u novom sazivu zakonodavne vlasti, ne vidimo razlog za bilo kakvim daljim odlaganjem usvajanja Zakona o minimalnoj plati kojim će ona biti definisana u iznosu od 1000 KM. Svjesni smo da je taj iznos nedostatan, ali bi svakako predstavljao veliki iskorak ka poboljšanju ekonomskog položaja radnika koji primaju najnižu platu koja u ovom trenutku iznosi 596 KM.
NR: Da li ste zadovoljni drugim zakonskim aktima, da li su potrebne određene izmjene zakona, a tiču se prava i položaja radnika?
ŠATOROVIĆ: Uvijek ima prostora za poboljšanjem zakonskih i podzakonskih akata koji direktno i indirektno tretiraju prava i položaj radnika. Za nas je trenutno priritetno usvajanje Zakona o minimalnoj plati, formiranje Ekonomsko-socijalnog vijeća za teritoriju FBiH kako bi se moglo prisutpiti pregovorima i potpisivanju Općeg kolektivnog ugovora, potpisivanje granskih kolektivnih ugovora u grana gdje to danas nemamo, kao i usvajanje svih neophodnih pravilnika kojim će konačno u punom kapacitetu početi primjena Zakona o sigurnosti i zdravlju na radu.
