Neplaćanje alimentacije za izdržavanje djece masovna je pojava u bosanskohercegovačkom društvu i problem sa kojim se suočava većina razvedenih roditelja. Probleme zbog izbjegavanja plaćanja alimentacije najviše osjete samohrani roditelji koji se brinu o djetetu, dok su djeca ta koja trpe štetu. Prema podacima JU Centar za socijalni rad Zenica, na evidenciji Centra 2020. godine nalazilo se 197 djece kojima je Općinski sud dosudio izdržavanje od strane roditelja s kojim ne žive, a u ovoj godini, sa koncem jula, na evidenciji je 101 djete. U prosjeku zadnjih pet godina, godišnje se na evidenciji Centra nalazilo oko 180 izdržavane djece.
Kršenje prava na adekvatan život
Visina alimentacije određuje se na osnovu prosječne isplaćene mjesečne neto plate u FBiH za prethodnu godinu. S obzirom na to da je riječ o iznosu koji predstavlja 30% od prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u FBiH za prethodnu godinu, to bi u ovom slučaju iznosilo 30% od 958,00 KM, odnosno 287,40 KM. „U slučaju kada se utvrdi izostanak alimentacije ili kada roditelj nije u mogućnosti plaćati alimentaciju, stručni saradnici Centra konstatiraju kršenje prava djeteta na adekvatan životni standard, odnosno konstatiraju da roditelj ne izvršava svoje zakonske obaveze, te da svojim ponašanjem ugrožavaju najbolji interes djeteta. Nakon što stručni radnici Centra obave savjetodavni razgovor s roditeljom koji ne izvršava svoju obavezu izdržavanja djeteta i ukažu mu na propuste, te ako isti ne posluša savjet stručnih radnika, roditelj koji je ukazao na propust se upućuje da pri nadležnom sudu pokrene postupak za izvršenje pravosnažne sudske presude u dijelu koji se odnosi na izdržavanju djeteta“, kaže Muamer Mehić, direktor Centra za socijalni rad Zenica, ističući da je neplaćanje alimentacije u našoj državi krivično djelo. Krivičnim zakonom propisana je kazna zatvora do tri godine zbog neplaćanja alimentacije.
Izbjegavanje plaćanja alimentacije
Pored sudskih odluka po kojima je jedan od roditelja, koji nema starateljstvo nad djetetom, dužan plaćati alimentaciju, sve je veći broj onih koji izbjegavaju tu obavezu. „U društvu u kojem živimo načini da se izbjegne plaćanje alimentacije su mnogobrojni. Najveći problem predstavlja tzv. “siva ekonomija” jer u našem sistemu radnici vrlo često rade neprijavljeni, njihova primanja, kao i način primanja su teško dokazivi, zbog toga vrlo često izvršenje obaveze plaćanja alimentacije postaje otežano, te se obaveza izdržavanja djece prepušta na volju i savjest roditelja“, ističe Mehić. Centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, smatra da se problem naplate alimentacije može, prvenstveno, riješiti uvođenjem adekvatnih kazni za roditelje koji svjesno zanemaruju svoju obavezu te formiranjem alimentacionog fonda za djecu gdje bi djeca bila privremeno novčano osigurana, a što bi bio u obavezi izmiriti roditelj koji ne izvršava svoju obavezu izdržavanja, kada se steknu uvjeti za to. „Vlada Federacije BiH je 2014. godine zadužila entitetsko Ministarstvo pravde da, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalne politike, razmotri mogućnost za osnivanje Alimentacionog fonda i Vladi dostavi prijedlog za rješenje. Do danas, koliko nam je poznato, nije ništa učinjeno da se Fond uspostavi“, kaže Mehić.
Borba za alimentaciju duga pet godina
Edita Smailović, majka devetogodišnjeg dječaka Arona, već pet godina vodi bitku sa sudovima i bivšim suprugom zbog neplaćanja alimentacije ali i ravnopravnog učestvovanja u Aronovom odrastanju. „Rješenje o obaveznom plaćanju alimentacije, tačnije pravosnažnu sudsku presudu imam od januara 2017. godine. Moram reći da prve dvije godine nismo imali apsolutno nikakvih uplata, kada su mi zapravo najviše i bile potrebne, obzirom da je sin pohađao privatnu predškolsku ustanovu. Poslije toga su krenule redovne uplate u trajanju od deset mjeseci ali onda su slijedile nepune i neredovne uplate koje traju do današnjeg dana“, kaže Smailović te dodaje da nije sigurna iz kojih razloga otac izbjegava plaćanje alimentacije, odnosno da li nema sredstva ili jednostavno ne želi. „Poslije pravnosnažne presude podigla sam dvije tužbe. Prvu krivičnu i drugu preko Međunarodnog suda pravde, obzirom da bivši suprug živi i radi u Crnoj Gori. Na ovaj potez sam se odlučila ne samo zbog plaćanja alimentacije nego i zbog potpunog zanemarivanja djeteta“, ističe Smailović. Vjeru u pravdu nije izgubila jer, kako kaže, nada se da će nadležne insitucije za dobrobit djeteta nastojati da, sa najboljim ishodom, završe proceduru koja je u toku. „Moj sin i ja smo pobjednici jer smo preživjeli jedan težak period, bez novčanih sredstava od alimentacije, ali smo imali mnogo uzajamnog razumijevanja i ljubavi. Borit ću se za njegova prava, sve dok su mu uskraćena“, napominje Smailović.
