Vratio se iz Danske i pokrenuo biznis u Maglaju koji je idealan grad
za život jedne porodice ● Moj bh. pasoš je moj identitet
I dok sve više mladih ljudi svoju sreću vidi van domovine, Elvis Čomić (28) se iz Danske vratio u Bosnu i Hercegovinu. Iako sa Maglajem nema dodirne tačke odlučio se baš ovdje skrastiti sa suprugom Almedinom. Nedovno su postali i roditelji
U Maglaj, zbog ljubavi
Elvisov otac, inače iz istočne Bosne, tokom ratnih godina otišao je u Dansku, gdje je i upoznao svoju suprugu, rodom iz Hercegovine. Zasnovali su porodicu, dobili dva sina. Elvis je u Danskoj završio osnovnu i srednju školu, kao i ekonomski fakultet. „Imao sam firmu koja se bavila ručnom izradom 30 vrsta čokolade. Iako sam ja sada ovdje, firma i dalje postoji, a suvlasnik je nastavio našu zajedničku priču“, kazao nam je Elvis. Dok je živio u Danskoj bio je i politički aktivan, a zapravo je sve počelo volontiranjem u Crvenom križu i pomoći izbjeglicama iz Sirije koje su, bježeći od ratnih sukoba, sigurnost tražili u ovoj zemlji. „Kao član Socijaldemokrata Danske bio sam i član jednog gradskog Vijeća pune četiri godine. Dok sam bio u gradskom Vijeću, uvijek sam želio nešto uraditi dobro za građane. Ponosan sam na projekte koji su realizovani, a koje sam ja inicirao. Imao sam i dosta doticaja sa političarima u Parlamentu Danske i dan-danas ostali smo u korektnim odnosima. Lijep je to period bio, ali i naporan jer gotovo da nisam imao privatan život, stalno sam bio angažovan i u kontaktu sa građanima“, prisjetio se Elvis. U Danskoj je živio do oktobra 2024. godine kada se odlučio vratiti u Bosnu i Hercegovinu i to u naš Maglaj. „Kako bih vam rekao, to je sudbina. Dolazim ovdje i krećem od nule, novi početak. Moja supruga Almedina, koja je inače iz Žepča, bila je sa mnom u Danskoj dvije godine, ali nije mogla ostati. I šta da radimo? Bilo je ili da se rastanemo ili da se zajedno vratimo u domovinu. Odabrali smo ovo drugo (smijeh). Prije više od mjesec dana dobili smo sina Ahmeda“, priča nam Elvis i naglašava da je Maglaj divan grad i da su odlično primljeni među Maglajlijama. Dok razgovaramo sa Elvisom primijetili smo da bosanski govori bez ikakvog stranog akcenta, iako se rodio, školovao i 28 godina živio u Danskoj. Istina, kada govori čuje se i malo hercegovačkog akcenta. „Vuče mene Hercegovina, baš smo skoro supruga i ja bili u Mostaru. Tamo imam i puno prijatelja sa kojima se volim družiti. Posebni osjećaji vežu me i za istočnu Bosnu, a nekako sve kulminira u julu mjesecu. Mome ocu ubijeno je 80% porodice, a za amidžom tragamo već 30 godina. Teške su to priče. I ovog 11. jula bio sam na dženazi u Memorijalnom centru, fatihom se sjetio svojih najmilijih“, dodao je sa sjetom Elvis.
Nije želio biti stranac
Danska je izvrstan model socijalne i uspješne države. Ali, Elvis je sve to, ipak, odlučio zamijeniti Bosnom. „Roditelji su shvatili da sam ozbiljan, ipak ja od tinejdžerskih godina maštam da se vratim u Bosnu. Sve je ovdje drugačije, mentalitet ljudi, život, ima više ispijanja kafa (smijeh). U početku piješ kafu sam u kafiću, a onda upoznaš ljude koji ti pruže šansu da napraviš svoju priču. Imao sam ovdje i nekoliko poznanika, koje sam upoznao dok sam dolazio na odmor. I njima je u početku bilo čudno da sam se vratio, govorili su mi: Ti si se vratio, a odavde dosta mladih odlazi. Duboko u mome srcu su priče koje su me vukle u Bosnu. Ne želim više da u Danskoj budem stranac i znati da ima onih koji te ne gledaju baš blagonaklono. Jer, kada sam završio ekonomski fakultet, poslao sam 250 molbi za posao i dobio isto toliko odbijenica. Imao sam ja gore dobar život – posao, auto, stan, ali opet sam sve prodao da bih u Maglaju počeo novi život. Ne kajem se, iskreno. Ne bih se vratio. Prijatelji u Danskoj su mi govorili da nisam normalan (smijeh). Nikada nisam imao danski pasoš, niti bih uzeo. Moj bh. pasoš je moj identitet!“, kazao je Elvis.
Otkako se vratio, ostvario je odlične poslovne kontakte i dobio priliku da bude dijelom priče izgradnje President hotela u ovom gradu, tačnije opremanja Kongresne sale. „Ovdje sam otvorio firmu ‘COMIC’ koja se bavi distribucijom i ugradnjom akustičnih zidnih panela, kao plafona. Uvoze se iz Danske, a ovdje imam ekipu koja ih ugrađuje. To je čisto danski brend Fibrotech, kojeg je prije 13 godina pokrenuo moj dobri prijatelj Ricki Kjeldsen. Trenutno ima više od 30 distrubutera širom svijeta, a ja sam glavni distrubuter u BiH i realizujemo isključivo projekte u bliskoj saradnji sa arhitektama. Opremanje Kongresne sale hotela President veliki je uspjeh za našu firmu. Imamo dogovorene projekte širom BiH kao i u Srbiji“, istakao je ponosno i dodao da ovaj posao ima budućnost. A kada se tržište zasiti ima i novih ideja, među prvima su paneli za fasade kuća.
Došao sam da ostanem
U razgovoru sa Elvisom dotakli smo se i egzodusa, posebno mladih, iz Bosne i Hercegovine. „Narod misli da će mu u inostranstvu biti bolje, da će se obogatiti preko noći. Mnogi hoće da voze Audi Q8 ili BMW, a nije to baš tako. Ima i slučajeva da naše radnike iskorištavaju vlasnici firmi, jer su naši ljudi vrijedni i hoće raditi. To zaista nema smisla, ali je tako. Ima i onih koji se pronađu gore i dobro žive, ali život je gore puno skuplji nego ovdje. Supruga mi je trenutno na porodiljskom, ali kada Ahmed malo poodraste on će u vrtić, a supruga se vraća na posao. Ja sam došao da ostanem, pronašao sam se ovdje i borim se za svoj i opstanak svoje porodice“, kazao nam je na kraju razgovora Elvis Čomić.
