Poslodavci se sve češće žale na nedostatak odgovarajuće radne snage i strahuju da će ta problematika uskoro biti i veća te traže da se omogući što veći uvoz radnika. Zapošljavanja stranih radnika vidljivo je u posljednjih desetak godina. I dok naša država postaje sve interesantnija strancima, sve je više bh. Radnika koji se odlučuju za odlazak na rad u inostranstvo.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj krajem mjeseca juna u Sarajevu, na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, utvrdila i u parlamentarnu proceduru uputila Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zapošljavanju stranaca. Predlagač u razlozima za donošenje ovog propisa ukazuje da se FBiH, odnosno BiH, susreće s problemom nedostatka radne snage, a posebno u proizvodnim, uslužnim i drugim djelatnostima, što se naročito odražava na velike poslodavce koji su pretežno orijentisani na izvoz. Radi se o izmjenama i dopunama koje je resorno ministarstvo pripremilo na osnovu inicijative Udruženja poslodavaca FBiH.
– Između ostalog, izmjenama i dopunama se propisuje da je nadležna kantonalna služba rješenje o radnoj dozvoli dužna donijeti u roku od najduže 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Zatim se dodaje i odredba po kojoj postupak i proceduru izdavanja radne dozvole strancu koji namjerava registrovati obrt propisuje Federalno ministarstvo, u roku od najduže 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Nacrtom izmjena i dopuna se dodaje i novi član koji se odnosi na novu odluku o deficitarnim zanimanjima koju će donijeti Federalni zavod za zapošljavanje, a na osnovu stanja na tržištu rada na nivou FBiH, u pogledu broja i strukture nezaposlenih lica, te potreba pojedinih privrednih djelatnosti, najkasnije do 30.10. tekuće godine, i nakon provedenih konsultacija s reprezentativnim udruženjem poslodavaca, te uz prethodno pribavljenu saglasnost Federalnog ministarstva -kažu iz Vlade FBiH.
Procjena stanja i potreba na tržištu rada utvrđivat će se na nivou FBiH na osnovu kriterija koji se odnose na zanimanja koja nedostaju, zatim provedbu strateških i investicijskih projekata, kao i druge okolnosti važne za ekonomski rast i održivi razvoj.
