IN MEMORIAM: LEJLA SARAJLIĆ (1953-2022.)

U srijedu ujutro naša redakcija dobila je vijest koja nas je duboko potresla i rastužila.
Naša dugogodišnja novinarka, saradnica, koleginica i prijateljica, Lejla Sarajlić preminula je u Kantonalnoj bolnici Zenica. Kultura, ekologija, politika, privreda… pratila je sve oblasti, pisala o ljudima i živjela sa svojim gradom i za svoj grad. Novinarstvo je bila njena ljubav, njen životni put.
Zeničanka i novinarka, prijatelj-to je bila i zauvijek će biti naša Lejla. To je bila prva impresija i prvo što smo napisali nakon vijesti o njenoj smrti. Radite s nekim godinama, dijelite prostor, vrijeme, brige, tuge i radosti. Teško je pisati o dragim osobama i biti objektivan, ne unijeti sebe i emocije koje vas preplave. Zato smo odlučili da o našoj Lejli govore drugi, da napišu svoje utiske i ono što je ona značila za sve nas i za Zenicu. Evo šta je na komemoraciji održanoj u petak, 23. decembra u Muzeju Zenica, o Lejli rekao Midhat Kasap:
“Ima ljud koji se rode, žive, rade i cio život ostanu drugačiji i posebni. Ima ljudi koji ne vole dobra auta, autoputeve, brze ceste i magistrale, već su najsigurniji kada idu svojim putem, makar se taj put i drumom zvao. E, baš jedna od tih i takvih, svojih i posebnih, bila je Lejla Sarajlić, novinarka koja je pisala i ispisivala i hroniku zeničke kulturne scene, ali i ekologije. Interesantno je da je svoj novinarski put Lejla započela na mjestu današnjeg Muzeja grada Zenice, gdje je održan komemorativni skup povodom njene smrti. Tu je nekad bila stara stara zgrada koja je tokom dvadesetog vijeka, zavisno od vlasti, mijenjala i svoju namjenu, da bi, u njegovoj trećoj četvrtini, bila ustupljena „Našoj riječi“ i Radio-Zenici.
Obje redakcije bile su tu, ali se puno toga interesantnog dešavalo i u njihovoj blizini, na „isturenom komandnom mjestu“, u nekad poznatom restoranu „Opatija“. Desno od tih redakcija, gledano iz pravca stare pijace, u prvom komšiluku nekadašnje kuće i radnje kazandžije Ragiba Teftedarije, bila je i kuća u kojoj je rođena i cio život proživjela naša Leki, ili Leca
Prolaze decenije i sve manje je živih iz redakcije moje mladosti.
S nama više nisu: Omer Arnaut, Stipo Totić, Hakija Lemeš, Slobo Stojanović, čika-Vlasto Jović, Milenko Mlađenović, Nikola Pisker, Bogoljub Ilić, Vjeko Ivičević, Branko Tucaković, Fadil Ademović, Mišo Vukotić, Ivica Milešić, Zijad Softić… Lejlin i moj zajednički drugar i prijatelj Bogoljub Ilić jednom prilikom je, čini mi se više u zbilji nego u šali, rekao:
„Ja bih bolju redakciju mogao sastaviti na Prašnicama i Crkvicama, nego u Zenici.“
U tu Bogoljubovu bolju redakciju otišla je krajem decembra 2022. godine i Lejla Sarajlić.
Počivaj u miru zemlje svoje, ti posebna dušo bosanska“.