U holu Konvikta Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, proteklog četvrtka je upriličen prigodan program povodom 30. godišnjice od povratka učenika i profesora u Visoko, a koje se desilo 6. marta 1996. godine. Naime, učenici, sjemeništarci i profesori ove ustanove su u aprilu 1992. godine zbog ratnih dejstava morali izmjestili nastavu iz Visokog te je njih 120 prvo otputovalo u Italiju, a onda u jesen te godine u Bašku Vodu u Hrvatskoj, gdje su ostali do 1996. godine.
U sklopu programa postavljena je i izložba fotografija iz tog perioda, a o danima u izbjeglištvu, kao i samom povratku te vezi Visokog i ove školske ustanove, govorili su fra Stipo Alandžak, fra Mirko Filipović, dr. Enver Bektaš, fra Josip Jozić i fra Stjepan Lovrić.
“Mi jednostavno pripadamo ovome gradu i ovaj grad pripada nama. Tako da svuda gdje odemo, a lijepo je posjetiti i druga mjesta, mi smo u tuđini. Jedino smo ovdje, u Visokom, svoji na svome na svojim ljudima. Ako se vratimo na tu 1992. godinu, tadašnji naši profesori su jednostavno odlučili da svi mi ostanemo zajedno, da se ne rasipamo i to je bila veoma hrabra i mudra odluka. Oni su nas kasnije pratili u Baškoj Vodi, neki i u Italiji gdje smo bili, tako da smo se mi učenici jednostavno osjećali sigurnim. U njima smo gledali očeve, majke, koji se brinu za nas, tako da niti u jednom trenutku nismo osjećali strah i nesigurnost. Zašto smo uopšte organizovali ovo veče? Ponajprije zbog sadašnjih učenica i učenika te kolega profesorica i profesora, jer ova priča govori o hrabrosti, mudrosti i ljubavi, ali i povjerenju koja se osjetila u onim teškim trenucima. Želimo upravo to njegovati. Želimo da ova institucija bude upravo to mjesto gdje će se njegovati te vrjednote. Gdje ćemo jedni drugima pristupati sa povjerenjem, razumijevanjem i ljubavlju”, rekao je fra Stipo Alandžak, jedan od tadašnjih učenika koji su boravili u Italiji i Hrvatskoj, a sadašnji direktor FKG Visoko.
