„Moja priča je školski primjer otkrivanja raka dojke. Naime, u aprilu 2017. godine, 17 mjeseci po rođenju moje kćerkice, prilikom tuširanja, na desnoj dojci napipala sam kvržicu. U tom trenutku imala sam nepune 33 godine. Moram napomenuti da ja do tada nikada nisam obavila samopregled dojke, a vjerovatno ne bih ni tada, da na društvenim mrežama nisam saznala da je jedna, meni poznata osoba, objavila da joj je dijagnosticiran karcinom dojke, te je apelovala na žene da trebaju što češće obavljati kako samopreglede, tako i ultrazvučne i mamografske“, ovako započinje svoju priču 38-godišnja Alexandra Žerić, diplomirana pravnica, zaposlena, udata, majka sedmogodišnje djevojčice, sa zeničkom adresom od rođenja.
„Čitav moj svijet tada je stao…“
Kvržici, koju je tada otkrila, nije odmah pridavala veliku pažnju, iako ju je, kaže, počeo prožimati neki čudan osjećaj i alarm da to možda ipak nije obična kvržica.
„Odlučila sam za sedam dana ponoviti samopregled. Kvržica je i po proteku sedmice i dalje bila tu, neobična, nepomična pod prstima, jednostavno drugačija od svega što čini strukturu dojke. Nisu prošla ni dva dana, a ja sam već bila na ultrazvučnom pregledu, gdje je doktorica iskazala zabrinutost zbog te, kako je navela, “suspektne tvorevine”, oznake BIRADS 4, promjera 11 mm i uputila me na mamografiju i core biopsiju. Mamografija nije ništa novo ustanovila, osim da je tvorevina nejasno ograničena, suspektna, oznake BIRADS 4. Sljedeći korak, odnosno core biopsiju, sam preskočila, te se hitno uputila na odjel Kantonalne bolnice Zenica, Breast Unit, kako bih utvrdila da li postoji mogućnost operiranja te tvorevine. Brzim i profesionalnim prstupom ljekara i ostalog medicinskog osoblja ovog odjela, nekoliko dana poslije, već sam bila na hirurškom stolu, te mi je urađena poštedna operacija dojke“, prisjeća se Žerić. Konačni patološki nalaz dobila je polovinom juna 2017. godine, te je prvo primjetila da je odstranjeno tkivo analizirano 12. juna 2017. godine, na njen 33. rođendan. Dijagnoza je glasila: invazivni duktalni karcinom.
Žerić naglašava da karcinom dojke, kao oboljenje sa kojim se u posljednjih nekoliko godina susreće sve više žena, ne smije i ne treba biti tabu tema. „Za zdravije društvo, veoma je bitno da naglas pričamo o ovim temama, jer time potičemo žene na redovne preglede, što u konačnici smanjuje postotak oboljelih od ove pošasti. Hvala “Naša riječ” što ste prostor posvetili ovoj izuzetno važnoj životnoj temi“, kaže Žerić.
„Čitav moj svijet tada je stao. Obuzeo me užasan strah, strepnja da neću vidjeti odrastanje svog, tada 1,5-godišnjeg, djeteta i mnoge druge zastrašujuće misli. Ali, uz podršku porodice i prijatelja, odlučila sam strahove ostaviti za kasnije, a prethodno poduzeti sve što mogu“, ističe Žerić.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
