Mirel i Armelina Brkić

Ispod moševačkih Rudina smjestilo se imanje porodice Brkić. Tu je velika kuća u kojoj žive Mirel (38) i Armelina (35), njihovo troje djece Sadin, Emina i Demirela, kao i Mirelovi roditelji. A oko kuće, narodski rečeno, nema čega nema od domaćih životinja: krava u štali, koze u maloj staji, kokoši, guske, patke, purani po dvorištu, a prepelice na tavanu kuće. Trenutno, najveća radost za sve je malo jare, koje je ipak najviše vezano za najmlađu Demirelu, koja ga hrani na flašicu i igra se s njim. Mirel i Armelina je gledaju sa puno ljubavi, sretni što su i njoj ali i Sadinu i Emini, omogućili lijep i zdrav život na selu.
Kada nešto zavoliš, prepreka nema!

Demirela voli hraniti male jariće

Mirel je godinama bio radnik kompanije Natron-Hayat, a zaposlena je bila i Armelina i to u firmi Excel Assemblies. Međutim, posao je napustila zbog porodičnih okolnosti, da bi više bila uz djecu, pa su se oboje okrenuli poljoprivredi i stočarstvu. „Nije bilo teško donijeti takvu odluku i napustiti posao. Jednostavno, željela sam da budem uz djecu, a ko zna, možda se nekada opet vratim na posao, u firmu. Ovo domaćih životinja što imamo, sve su mi prirasle srcu. Puno toga i posijemo da imamo zdravu hranu za porodicu. Nije teško, kada nešto zavoliš nema prepreka“, priča nam Armelina i dodaje da joj je Mirel uvijek bio najveća podrška. „Radim u firmi, a moj dio posla je sijanje i žetva žitarica, oko kukuruza, uzgoj povrća, a imamo i voćnjak. Što god mogu, obavljam sam, ali kada je koševina, onda smo svi angažovano. Armelina se više brine oko stoke, muže i hranjenja, a tu je i briga za sve nas“, dodaje Mirel. Brkići svoje zemlje imaju tek oko kuće, pa tako obrađuju 30 dunuma ‘tuđe’ zemlje.
Nedavno su posijali zob, pšenicu, ječam, a uskoro i kukuruz. „Prošle godine pod žitaricama i povrćem smo imali ukupno osam dunuma, a ostalo je bilo pod travom. Imamo i plastenik za rano povrće“, pojašnjava Mirel i nastavlja: „Mnogi su mi govorili šta će mi poljoprivreda, šta će mi stoka, zašto sam još u Bosni, ali moj život je ovdje. Hoću da vidim kako moja djeca rastu, da ih ne ostanem željan, tamo negdje u tuđini. Mogao sam ja ići na teren, ali htjeli smo nas dvoje da ostanemo jedno uz drugo, sa našom djecom“.

Ostatak pročitajte u printanom izdanju