Imanje Senada i Zlatke Hodžić na Kraljevcu, u Mjesnoj zajednici Misurići, posjetili smo jedne nedjelje u kasnim popodnevnim satima, kada je živa u termometru pokazivala +35. Oni su toga dana kosili i sušili sijeno, a još ih čekalo skupljanje koševine. Njihov odmor između dva posla, iskoristili smo za razgovor sa ovim vrijednim ljudima.
Novi život na Kraljevcu
Senad je rodom iz Straišta, sa rahmetli majkom, suprugom i djecom, dugo je živio u Maglaju i bavio se uglavnom zabavom za mališane, odnosno imao je autiće koje je iznajmljivao. Preokret je nastao kada je prije 20 godina na Kraljevcu kupio imanje, kuću i zemlju, gdje se preselio sa porodicom. Tako je za Hodžiće počeo novi život. „Žena me sve naučila o poljoprivredi“, kroz smijeh nam je rekao Senad. Hodžići obrađuju ukupno 20 dunuma zemlje, što svoje, što zemlje koju uzimaju u najam, u štali tri krave, u oboru dvadesetak ovaca, jata peradi – kokoši i ćuke. „Blizu 7 dunuma imam pod kukuruzom, imamo baštu za svoje potrebe, a pod travom sigurno 15 dunuma što kosimo da imamo sijeno za prehraniti stoku tokom zime. Moraš raditi, da imaš za stoku jer ako bih sve kupovao ne bi se imalo računa. Stoke je sve manje u selima, na prste jedne ruke možes izbrojati koliko krava ima. Ljudi masovno daju svoju zemlju, da kosiš sebi travu. Godinama već ovako radimo, pa do penzije ako Bog da. Imam prijavljen poljoprivredni obrt, uplaćujem sebi staž i sve obaveze prema državi. Kada sam prijavio djelatnost, nafaka nam je ušla u kuću. Ipak, supruga i ja ulazimo u godine, moramo malo i smanjiti, nećemo moći uvijek ovoliko raditi. Djeca su odrasla, pošla su svojim putem. Kćeka Merzana živi i radi u Zenici, sin Mirzet sa suprugom radi, a najmlađa kćerka Merima nedavno je završila Medicinsku školu u Tešnju. Svako ima svoj život“, priča nam Senad.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju