Poštovani uposlenici kolektiva Naša riječ Zenica, najiskrenije od srca vam čestitam impozantnu šezdeset petu godišnjicu od osnivanja i rada.
Naravno, svoje čestitke upućujem i onima koji više nisu dio ovog kolektiva, a svojim su pisanim člancima ostavili trag u ovim novinama koji nas podsjećaju na zajedničke provedene trenutke i naš voljeni grad Zenicu.
Posebnu zahvalnost i naklon upućujem onima koji više nisu sa nama, dok otvaramo sehare, istražujemo određene historijske događaje, vidimo vaša imena, nije li to znak vaših hajrata i zadužbina koji traju poslije vas, dakle, to dokazuje da ste vi i dalje živi i srcem među nama.
Ono što me kao čovjeka posebno fascinira kod vaših i naših novina jeste kontinuitet rada i to, ni više ni manje, u dobar čas, 65 godina. To znači da ste sve ove godine konstantno donosili radost u naše domove i živote, ali i dijelili zajedničke tuge jer, nažalost, bilo je i njih. Tako smo zajedno, okrenuti jedni drugima, lakše bol podnosili.
U Zenici i Bosni i Hercegovini povijest je zapamtila mnoge novine koje su duže ili kraće izlazile, samo rijetke su ostale do današnjih dana, a takva je Naša riječ. Ukoliko pogledamo cijeli ovaj period unazad vidjet ćemo da nisu uvijek “cvjetale ruže”.
Svi se sjećamo kada su u vremenu blagostanja industrijski kolektivi kupovali i djelili radnicima Našu riječ, ali šta je sa onim periodom kada u ratnom okruženju i takoreći enklavi je nestalo svega, prvenstveno hrane i lijekova, ne smijemo zaboraviti da je i u tom periodu Naša riječ izlazila i štampala se na svim mogućim raspoloživim papirima, pa i na papiru u koji se brašno pakuje. Nije li to vrijedno svakog divljenja?!
Sa ove vremenske distance, Naša riječ nama, historičarima, nudi hronološko svjedočanstvo zbivanja u našem gradu i regiji. Tu su nezaobilazna svjedočanstva i sjećanja na ljude koji odavno više nisu sa nama, a koji su svojim marljivim višegodišnjim radom obilježili povijest Zenice, gradeći ove bulevare, ulice, parkove, mostove, fabrike, jer sve ovo oko nas nije tek tako nastalo samo od sebe, neko je to morao izgraditi.
Tako i meni, koji u vašoj Redakciji redovno prelistavam vašu višedecenijsku arhivu i vršim historijska istraživanja, posebno zadovoljstvo predstavlja saradnja sa vama, rado svaki put dolazim u vašu kuću, a iskreno se nadam da će tako i ostati.
Na trenutak pomislih, da je nekim slučajem Naša riječ insan, on bi već odavno od umora i starosti otišao u penziju, ali Naša riječ je kao mladost jer nam svakih sedam dana svojim sadržajem nudi nova iznenađenja koja sa radošću čekamo da pročitamo.
Doktor historijskih nauka Amir Ismić, prof.
