Projekat pod nazivom “Pokucaj na vrata postaču”, mladi bračni par Edin i Sabina Buro realizuju već drugu godinu. Ova priča je primjer da je ramazan, zaista, poseban mjesec i da se može doživjeti na različite načine kao što je to i vid društvenog aktivizma. Jedan osmijeh i posjeta čovjeku je, ističu naši sagovornici, posebna sadaka…
Suze, zagrljaji, osmijesi i dove
„Ideja je nastala spontano kada mi se javila moja prijateljica iz Amerike, koja je željela sa svojom sestrom i prijateljicom obradovati postače u našem gradu, a da mi to učinimo za njih, jer smo i prije radili slične humanitarne geste. To smo objavlili na Facebooku gdje su se, dan za danom, uključivali i naši drugi prijatelji. Prošle godine smo podijelili preko 500 iftara. Prvih dana smo kupovali iftare i novac je brzo nestajao pa se moja svekrva odlučila uključiti, da sprema gotove iftare i da tako štedimo novac“, kaže Sabina.
Iftare dijele postačima, ljudima koji su u potrebi, socijalno ugroženim, penzionerima, djeci, kao i rudarima. Svaki dan im je, kažu, emotivan, ispunjen suzama, zagrljajima, osmijesima i dovama. „Prošle godine smo posjetili RMU Zenica, jamu Raspotočje, gdje je 80% smjene postilo, a bio je blokiran račun Rudniku i nisu dobili plate. Meni i Edinu je taj iftar ostao posebno urezan u sjećanje, doživjeli smo ga previše emotivno, oni su nas tako fino ugostili, onako umorni i iscrpljeni od posla, a samo se nekako osmijeh nazirao od te crne boje po licu“, prisjeća se Sabina.
Primjer drugima
Ove godine su podijelili više od hiljadu iftara, a najčešće su posjećivali džemate, u saradnji sa efendijama, koji su im se rado odazivali. „Hvala Gospodaru na posebnoj blagodati da možemo činiti dobro. Ponekad smo uz iftare dijelili i prehrambene pakete i hedije za socijalno ugrožene i penzionere. I te pakete smo ja i muž dobijali od svojih prijatelja koji su marljivo radili na nekim svojim projektima pa se nekako ujedinimo. Ove godine, meni i Edinu je posebno ostao u sjećanju iftar u JU „Dom-porodica“ Zenica, odnijeli smo preko 100 iftara za dječicu i njihove odgajatelje. S njima smo ostali i da iftarimo. Poseban je to osjećaj gdje se sa tom duhovnom hranom ne može mjeriti ni jedno dunjalučko dobro. Edin i ja na poseban način doživimo ramazan“, ističe Sabina.
Žele, kažu, biti primjer drugim ljudima, pogotovo generacijama koje dolaze. „Nas dvoje djelujemo samostalno, nismo nikakva organizacija ni udruženje što još nekom može biti motiv da već sljedećeg ramazana pokuca i on nekom na vrata. Ovaj naš projekat nije samo priča o kojoj se može nešto kazati, ovo je priča koja je trag u vremenu jednog mladog bračnog para koji je ponosan na ove dvije godine pune posebnih emocija, suza radosnica, zagraljaja i mnogo dova“, ističe Sabina, zahvalivši se prijateljima, kao i mnogim objektima u gradu koji su kroz donacije pokazali svoju solidarnost i humanost.