U Islamskom centru „Sultan Ahmed“, u organizaciji Muftijstva zeničkog, proteklog utorka predstavljena je monografija „300 godina zeničke Sultan Ahmedove medrese”. Riječ je o interdisciplinarnom djelu na kojem je radilo pet istraživača, univerzitetskih profesora, koji su iz različitih perspektiva analizirali vremenske periode u kojima je medresa djelovala.
Značaj medrese za društvo
Prema riječima muftije zeničkog hfz. prof. dr. Mevludina ef. Dizdarevića, važni segmenti naše historije su poprilično zanemareni ili ignorisani, a jedan od vrlo važnih segmenata za svaku zajednicu jeste intelektualna i obrazovna historija. “Zenička Sultan Ahmedova medresa u intelektualnoj i kulturnoj historiji Zenice ima posebno mjesto i značaj. Sama činjenica da je trajala u kontinuitetu gotovo 240 godina, odnosno 240 godina je bila najvažnija obrazovna, kulturna i svaka druga institucija u Zenici, je obavezujuća za nas. Cilj nam je predstaviti važnost ove institucije i na relevantan i interdisciplinaran način predstaviti ono što znamo o ovoj obrazovnoj ustanovi“, kaže Dizdarević istakavši da je Muftijstvo zeničko izdavač monografije ali i da je svoj doprinos dalo pet istraživača, koji su iz različitih epoha i aspekata predstavili značaj Sultan Ahmedove mederese. „Medresa je bila stjecište naše pismenosti, intelektualnosti, odgoja i obrazovanja. Medresa je okupljala našu intelektualnu javnost, tu su prve biblioteke i sve ono što je vrijedno dešavalo se oko i u medresama. Monografija obuhvata rad medrese u periodu osmanske i austrougarske vlasti, bavi se razdobljem života medrese jer je, na neki način, medresa živjela i nakon što je zatvorena 1946. godine. U tom pogledu, cilj nam je pokazati da je ovo fenomen. Imamo medresu koja je bila jedna od rijetkih, praktično prva obrazovna institucija u kojoj su dječaci i djevojčice skupa išli u razred, prije Drugog svjetskog rata. Imamo medresu u kojoj su predavali i nemuslimani, u kojoj je potpisana Zenička rezolucija, kojom su, u velikoj mjeri, spašeni Romi Bosne i Hercegovine. Ona nije samo bila mjesto gdje se odgajaju i obrazuju ljudi, nego mjesto gdje je okupljala našu intelektualnu elitu i donosila vrlo relevantne odluke“, kaže Dizdarević.
Nedostatak izvora iz osmanskog perioda
Jedan od promotora bio je i prof.dr. Aladin Husić, direktor Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu. Kako kaže, osmanski period jedan je od najneistraženijih perioda naše prošlosti, a samim tim i Zenica i Sultan Ahmedova medresa. „Problem je nedostatak izvora, prije svega što mi u BiH nemamo relevantnu građu iz tog perioda, iz prostog razloga što je Orijentalni institut 1992. godine bio jedna od prvih institucija koja je pogođena i u kojoj je spaljena sva naša građa ili sve ono što je Orijentalni institut baštinio kao institucija od saveznog značaja. Tako da smo bili prisiljeni, u potrazi za tom vrstom građe, konsultirati osmanske arhive u Istanbulu i Gazi Husrev-begovu biblioteku“, kaže Husić te dodaje da, bez obzira na pomanjkanje građe iz osmankskog perioda, uspjeli su donijeti nove podatke koji bi trebali biti podsticaj za neka buduća istraživanja.
