Proteklog vikenda održana je nova premijera predstave „Ko smo?“ rađena u produkciji scene „Studio“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Ovo je bila 774. premijera u zeničkom pozorištu a već šesta u tekućoj 71. sezoni. Predstava se, kao kamerna postavka, izvodi u alternativnom scenskom prostoru zvanom „Scena potkrovlje“, gdje su pripremljeni i uređeni prostor za igru i prostor za publiku kapaciteta do 30 gledalaca. Uloge u predstavi tumače Ibrahim Tatar i Lana Delić koja je ujedno i redatelj.
Dramski tekst „Ko smo?“ u svojoj strukturi, osim autorskih dijelova koje je napisala rediteljica predstave, Lana Delić, sadrži kompilaciju odlomaka iz dramskih i onih tekstova koji tematski tretiraju odnose među bračnim ili, općenito, ljubavnim partnerima. Tu su, prvenstveno, odlomci iz dramskih tekstova „Ljubavnici“ Harolda Pintera, „Početnici“ Vladimira B. Popovića i „Lutka“ Mire Gavrana. Osim njih, u tekst su implementirane dramatizirane scene iz filma „Intervju“ Evana Goldberga i Setha Rogena, kao i dijelovi svekolikih drugih tekstova koji se bave spomenutom tematikom.
Priča o mladom bračnom paru koji, potaknut „monotonijom bračnog života“, pokušava svakodnevnim igranjem različitih likova „bačenih“ u određene situacije, osvježiti svoj učmali brak. Kroz niz komičnih situacija supružnici pokušavaju bar na trenutak biti neko drugi, i time odložiti rješavanje vlastitih životnih problema. Suočavajući se s prividno zanimljivijim tuđim životima, oni shvataju da je njihov život, zapravo, puno bogatiji nego što se naoko čini, te da su njihovi međusobni odnosi i iskreniji i zdraviji od tuđih.
– Predstava „Ko smo?“ nastala je iz htijenja da se odgovori na pitanje ŠTA ŽELIMO? I da li naše želje određuju naš identitet? I, konačno, da li je priznavanje monotonije u braku, ili u pukoj ljubavnoj vezi – svejedno, korak naprijed ka rješavanju problema, ili je to, pak, „kopanje“ rake za neizrečene želje i prešućene zamjerke. Brak je, znamo, društveno uređena zajednica koja je regulirana zakonima, pravilima i običajima… Ne živimo li upravo zbog toga ovako šture, rogobatne, neemotivne i neostrašćene živote, kako nas i sam sistem definira? Znamo li KO SMO, smijemo li priznati ŠTA ZELIMO? Ta, i druga slična pitanja, postavlja naša predstava i, istovremeno, nenametljivo sugerira odgovore na njih. Stoga, vjerujemo, vrijedi pogledati je -kaže Delić.
