U srijedu, 5. augusta, navršilo se tačno 12 godina otkako je ovaj svijet napustila prof. dr. Gordana Muzaferija, zasigurno jedna od osoba koja je toliko zadužila bh. književnost i dramsko stvaralaštvo da nam se čini da joj se ni toliko godina nakon njene smrti naša naučna javnost još uvijek nije odužila na pravi način. Proći će još vremena dok postanemo svjesni svega onoga što je uradila ne samo za bh. prostore nego i znatno šire, a to je nažalost naša realnost. Ljude počnemo cijeniti tek onda kada ih više nema, a prof. dr. Gordana Muzaferija nas je zaista prerano napustila. Interesantan je bio jedan komentar njene studentice, koja je nakon smrti svoje profesorice napisala “da svoje studente profesorica nikada nije opterećavala bilo kakvim ideološkim ogradama, nego ih učila da budu slobodni ali i odgovorni ljudi”. Upravo se i tu može vidjeti sva njena veličina.
Svijet u kojem je slobodna
Možda će neki misliti da je živjela u sjeni svog oca, legendarnog glumca Zaima Muzaferije ili da će imati određene “benefite” na osnovu toga, ali to nije bio slučaj. Gordana je svakako imala njegovu podršku, kao i podršku majke Danice, sestre Amire i brata Jesenka, no korak po korak je izgrađivala svoju karijeru ili kako je znala reći “svoj svijet u kojem se osjeća slobodno”. Iako je rođena 1948. godine u Oštarijama kraj Ogulina u Hrvatskoj, odrastala je i cijeli svoj život provela u Visokom. U Sarajevu je 1973. godine završila studij na Filozofskom fakultetu na tadašnjem Odsjeku za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik, gdje je sa radom “Savremeno dramsko stvaralaštvo u BiH od 1945. do 1983.” magistrirala te doktorirala 1990. godine odbranivši disertaciju pod naslovom “Narodna pjesma kao inspiracija u jugoslovenskom dramskom stvaralaštvu”.
Po završetku studija radi kao profesorica tadašnjeg srpskohrvatskog jezika i književnosti u srednjoškolskom centru u Visokom, dok je univerzitetsku karijeru započela na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1984. godine, najprije kao asistentica, a zatim i docentica te vanredna i redovna profesorica za istoriju jugoslavenske / južnoslavenske drame i teatra. Tokom ratnih dešavanja predavala je na Pedagoškoj akademiji u Zenici, da bi 1997. godine prešla na Filozofski fakultet u Sarajevu, gdje stiže do zvanja redovne profesorice za hrvatsku književnost 20. vijeka.
Također, vodila je i kolegije iz oblasti drame na postdiplomskim studijima na filozofskim fakultetima u Sarajevu i Tuzli, dok je kao gostujuća predavačica držala predavanja i na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru i Filozofskom fakultetu u Rijeci te na slavističkim institutima u njemačkom Halleu i Innsbrucku u Austriji. Ostaće upisano da je objavila gotovo stotinu različitih naučnih i stručnih radova, kao i dvije autorske knjige – Činiti za teatar: Izabrani ogledi iz drame i teatra, i Kazališne igre Mire Gavrana te priredila dvije dramske antologije – Antologija bošnjačke drame XX vijeka i Antologija bosanskohercegovačke drame XX vijeka.
Ponosna na rad u “Totalu”
Znala je istaći i da je naročito ponosna na svoj amaterski rad u Teatru “Total” iz Visokog, u kojem je uz mlade talentovane Visočane i Visočanke igrao i njen rahmetli otac Zaim, sestra Amira i brat Jesenko, a pokojna majka Danica bila im vjerni gledalac i prvi iskreni kritičar. Radila je i kao saradnica Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a kao stručnjak za bosanskohercegovački teatar učestvovala je u izradi teatarske enciklopedije Larousse – Bordas.
Treba još dodati da je tadašnja Opština Visoko 2008. godine Gordanu Muzaferija posthumno nagradila najvećim opštinskim priznanjem – Poveljom opštine Visoko. (N.K.)
