Ni tokom protekle godine, prava radnika u BiH nisu bila na listi prioriteta, niti poslodavaca, niti izvršne vlasti. Njihova borba za osnovna radnička prava, odnosno bolji materijalni i pravni položaj i dalje traje. Jedni se bore jer su zbog pandemije ostali bez posla, čime im je ugrožena egzistencija, a oni koji rade, izloženi su raznim pritiscima, neplaćenom prekovremenom radu… O tome u kakvom ozračju radnici dočekuju ovogodišnji Praznik rada, o njihovom materijalnom statusu, sigurnosti i zaštiti na radu, ali i o enormnim poskupljenjima i (ne)usvajanju Zakona o minimalnoj plati, razgovarali samo sa Selvedinom Šatorovićem, predsjednikom Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine.
NR: U kakvom ozračju radnici dočekuju ovogodišnji Praznik rada?
ŠATOROVIĆ: Radnici ovaj Praznik rada definitivno dočekuju u nikad većoj neizvjesnosti i dezorijentisanosti. Mnogima je pandemija odnijela najbliže članove porodica. Na desetine hiljada radnika i radnica su ostali bez posla i samim tim im je ugrožena egzistencija. Svakodnevna enormna poskupljenja su za radnike i radnice razlog više za brigu. Oni koji imaju „sreću“ da rade, veliki broj ih je izložen pritisku i mobingu na poslu, neplaćenim prekovremenim radom i radom u dane vikenda i praznika koji su također neplaćeni. Dakle, ne možemo reći da su danas radnici i radnice u jednom zadovoljavajućem položaju. To se mora pod hitno mijenjati i unaprijediti, u suprotnom, prijeti nam ropstvo te nestanak i ovo malo dostojanstva radnika što ima.
Niske plate, ali i stepen sigurnosti i zaštite radnika
NR: Kakav je materijalni status radnika i sa kojim problemima se radnici najčešće suočavaju?
ŠATOROVIĆ: Ne možemo biti zadovoljni materijalnim statusom radnika u ovom trenutku. Ne možemo se pomiriti sa činjenicom da predstavnici izvršne vlasti ništa ne poduzimaju kako bi se usvojio određeni paket mjera koje bi imale za posljedicu amortizovanje inflacije koja nam je u stalnom porastu. Ne možemo se pomiriti s činjenicom da se sve radi samo da se ne usvoji Zakon o minimalnoj plaći. Ne možemo prihvatiti bilo kakve izgovore koje se odnose na nezaključenje kolektivnih ugovora, a tamo gdje se zaključe (realni sektor) da su plate do 650 KM. Sve dok imamo poslodavce kojima je kapital važniji od života njihovih radnika, te predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti koji, i pored naših zahtjeva, upozorenja, protesta, pred realnošću zatvaraju oči, radnicima ovdje ne može biti bolje. Izborna je godina, bar bi trebala biti i nadamo se da će građani BiH ovo imati u vidu kada budu birali.
NR: Na kakvom nivou je sigurnost i zaštita radnika? Jesu li radnici zadovoljni novim Zakonom o zaštiti na radu i koje promjene je donio?
ŠATOROVIĆ: Nažalost, iako je donesen novi Zakon o zaštiti na radu, još uvijek se taj Zakon ne može primijeniti u punom kapacitetu. Razlog za to je nedonošenje odgovarajućih pravilnika kao provedbenih akata predviđenih tim Zakonom, a koje pravilnike donosi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Sve to za posljedicu ima vrlo nizak stepen sigurnosti i zaštite radnika na radnom mjestu. Broj povreda na radu je vrlo teško utvrditi jer nemamo odgovarajuće tijelo niti registar u koji bi se unosili podaci vezani za povredu na radu, kao što imamo to npr. u Hrvatskoj. Mnogi radnici iz straha ne smiju se javiti ni poslodavcu ni ljekaru i reći da su se povrijedili na poslu jer bi mogli dobiti otkaz ugovora o radu. Također, i sami ste svjedoci čestih povreda na radu sa smrtnim ishodom, a ono što je poražavajuće za cijelo društvo je činjenica da za te živote niko od poslodavaca ne odgovara. Ako bi trebao reći koja je oblast najneuređenija u svijetu rada, onda bi to definitivno bila oblast zaštite na radu.
