Svjetski dan svjesnosti o autizmom obilježava se 2. aprila kako bi se istakli izazovi s kojima se osobe sa poremećajima iz spektra autizma suočavaju.
Rani znakovi autizma
Prema riječima magistrice psihologije Lejle Sarajlić iz JU „Dom zdravlja“ Zenica, rani znakovi autizma su vezani za izostanak govora zavisno od uzrasta djeteta (brbljanje, riječi, fraze) te izostanak komunikacije općenito, uključujući kontakt očima, neodazivanje na ime, nezainteresiranost za druge osobe i komunikaciju sa njima. U igri se, ističe, može primjetiti okupiranost igračkama te igra na neadekvatan način (npr. redanje autića u niz, a ne vožnja autića). „Važno je obratiti pažnju i na ponavljajuće obrasce ponašanja tzv. stereotipije kao što su ljuljanje tijela, treperenje rukama, okretanje oko svoje ose, skakutanje, lupkanje, kao i sklonosti rutinama. Djeca iz autističnog spektra naročito su pretjerano ili premalo osjetljiva na svakodnevne podražaje. Ne postoji vrijeme u kojem je suviše rano može obratiti za pomoć, te bi svakako najbolje bilo javiti se ukoliko se pojavi bilo koji od gore nabrojanih ranih znakova. Pravovremeno detektovanje i rana intervencija su ključni u tretmanu te svakako možemo reći da je najbolje vrijeme za javljanje „što prije-to bolje““, kaže Sarajlić istakavši da autizam nije bolest te ga, stoga, nije potrebno liječiti. Intervencije koje se provode, napominje, podrazumijevaju sve one tretmane i terapije koje imaju svrhu unapređenja adaptivnog poželjnog ponašanja te osim toga i smanjivanje nepoželjnih ponašanja koja prate autizam. „U radu se koristi komunikacija pomoću razmjene slika, učenje putem igre, rad na senzornoj integraciji i sl. Do sada, najbolje su se pokazale metode rada jedan na jedan uz obavezan intenzivan svakodnevni rad kod kuće uz dosljednost u radu koja je neophodan odgojni faktor kako kod djece koja nemaju poteškoće tako i sa djecom iz autističnog spektra“, ističe Sarajlić.
Razlike između ekranizma i poremećaja iz autističnog spektra
Iako postoje mnoge sličnosti, ekranizam ili digitalni autizam, napominje, nije isto što i poremećaji iz autističnog spektra. Ekranizam dolazi kao posljedica pretjeranog izlaganja djeteta bilo kojim ekraniziranim sadržajima te stvaranja ovisnosti o istima dok je autizam neurorazvojni poremećaj i trajno je stanje osobe, čije se funkcionisanje može poboljšati različitim intervencijama. „Iako je klinička slika veoma slična, kod djece koja dolaze iz autističnog spektra, napredovanje je mnogo sporije. Kod ovisnosti o ekranima, javlja se manjkavost u zrelosti kako u simboličkoj igri tako i u teškoćama samostalnog igranja ili rješavanja dosade što dalje vodi do generalno poteškoća rješavanja bilo kakvih frustracija, emocionalnih poteškoća i teškoća samoregulacije te nezrelosti izvršnih funkcija. Obzirom na neuroplastičnost mozga, isključivanjem ekrana dijete može dostići svoje vršnjake, što u slučaju autizma nije moguće. Također, djeca ovisna o ekranu nemaju poteškoće senzorne integracije, koja se javlja kod djece iz autističnog spektra. Ekranizam, također, ima sličnosti i sa ADHD-om zbog gore pomenutike poteškoća rješavanja bilo kakvih frustracija, loše pažnje i sl.“, kaže Sarajlić.
Poruka roditeljima
Roditeljima koji ne mogu prihvatiti da njihovo dijete ima autizam poručuje da je važno da potraže pomoć i za sebe, kako bi sebi olakšali samo roditeljstvo, poredali vlastite prioritete, bolje organizirali vrijeme za sebe i vrijeme u radu sa djetetom, pronašli svoje vlastite resurse koji im pomažu u borbi sa stresom koji autizam nosi. „Veoma je važno da razumiju da njegov uzrok nije u njihovom lošem roditeljstvu, iako neki obrasci svakako mogu nepoželjno utjecati na pojavu simptoma (pretjerana izloženost ekranima što se danas najčešće dešava). Za roditelje je važno osposobiti ih vještinama rada kod kuće kao ključnim faktorom uz njihovu svakodnevnu dosljednost u tome što rade čak i kada je dijete u značajnom otporu. Osobe iz autističnog spektra ne žive u svom svijetu, nego u istom svijetu kao i njegovi roditelji, ali ga drugačije percipiraju. Ne treba ih izolovati nego dati priliku i roditeljima, da skupa sa svojim djetetom budu dio ovog društva. Jačanje svjesnosti o prvim znacima autizma, također je važan segment roditeljstva, te je nužno raditi i na tome, jer rana detekcija znači pravovremenu reakciju i tretman“, ističe Sarajlić.
