Spoznaja da dijete boluje od malignih bolesti predstavlja niz različitih stresnih, kriznih ali i traumatskih događaja, te se u tom kontekstu javlja čitav niz različitih neugodnih emocija, kako kod djece tako i kod ostalih članova porodice. Povodom Međunarodnog dana djece oboljele od raka, koji se obilježava 15. februara, te važnosti adekvatne psihološke podrške tokom procesa liječenja razgovarali smo s psihologinjom Lejlom Sarajlić iz Centra za mentalno zdravlje JU „Dom zdravlja“ Zenica.
Važnost multudisciplinarnog pristupa
Djeca u tim trenucima osjećaju strah obzirom da im se dešava nešto novo, a svakodnevna rutina, koja im daje osjećaj sigurnosti, je narušena. „Dijete se isključuje iz aktivnosti koje su njegova potreba poput druženja, školskih aktivnosti, vannastavnih aktivnosti i u tom kontekstu najčešće ih prati osjećaj tuge i ljutnje zbog onog što se dešava. Emocije roditelja kao što su zabrinutost, tuga, strah, djeca, također, vide što potvrđuje njihove fantazije o tome da je u pitanju nešto što je opasno pa se s tim u vezi njihove vlastite emocije, uglavnom neugodne, pojačavaju. Veoma često osjećaju se i zbunjeno i tjeskobno. Važno je napomenuti, da su ovo sasvim normalne ljudske reakcije u takvim “nenormalnim” situacijama. Obzirom na gubitak kontrole u svom životu, strah, napetost, anksioznost, tuga, ljutnja, su očekivani“, kaže Sarajlić.
U Centar za mentalno zdravlje povremeno se javljaju roditelji te članovi uže i šire porodice djeteta oboljelog, a najčešće roditelji dovode i braću ili sestre ako ih dijete ima. Obzirom da bolest utječe na cjelokupnu porodičnu dinamiku, javljanje psiholoških poteškoća kod ostalih članova porodice, sasvim je očekivano.
U procesu liječenja malignih oboljenja važan je multidisciplinaran pristup koji pored medicinske njege i skrbi podrazumijeva i psihosocijalnu pomoć djetetu i porodici kako u procesu liječenja tako i u procesu rehabilitacije i resocijalizacije. „Kroz ovaj dugotrajni proces neizvjesnog i iscrpljujućeg liječenja, dijete i članovi porodice uče mnogo o svojim kapacitetima, izdržljivosti, ranjivosti, emocijama i u tom smislu, neophodna je podrška, jačanje kapaciteta, mehanizama samopomoći, prepoznavanju emotivnih stanja i svjesnosti o njima“, kaže Sarajlić te dodaje da su potrebe roditelja uglavnom slične bez obzira da li je dijete oboljelo od maligne bolesti ili je u nekoj drugoj potrebi, ali se radi o razlici intenziteta i izražavanja neke potrebe.
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
