Svjetski dan socijalnog rada, od kada je proglašen od strane UN-a, svake godine se tradicionalno obilježava trećeg utorka u martu, kako bi se istakla postignuća socijalnog rada. O ulozi i položaju socijalnih radnika u našem društvu, potrebi i važnosti socijalnog rada, ali i o radu i zalaganju socijalnih radnika u vrijeme pandemije, razgovarali smo sa Mirnesom Telalovićem, predsjednikom Društva socijalnih radnika ZDK, koje broji oko stotinu članova i Saveza socijalnih radnika FBiH.
Nepovoljan položaj socijalnih radnika u odnosu na druge
NR: Koja je primarna uloga socijalnih radnika u našem društvu?
TELALOVIĆ: Socijalni rad je profesija zasnovana na praksi i akademskoj disciplini koja promiče društvene promjene i razvoj, socijalnu koheziju i osnažuje i oslobađa ljude. Načela socijalne pravde, ljudskih prava, kolektivne odgovornosti i poštivanja različitosti ključni su za socijalni rad. Poduprt teorijama socijalnog rada, društvenim i humanističkim znanostima, i autohtonim znanjem, socijalni rad i socijalni radnici su temeljno angažovani u rješavanju životnih izazova i poboljšanju dobrobiti. Iako danas postoje mnoge naučne discipline i zanimanja koja svojim zvanjem predstavljaju autoritet i izazivaju strahopoštovanje, socijalni rad i socijalni radnici to sigurno nije i nisu, ali ima nešto što druga zvanja i zanimanja nemaju a to je osjećaj zadovoljstva i sreća kada bezinteresni pomognete drugom čovjeku koji se našao u nepovoljnim društvenim okolnostima. Stiče se dojam da nam nikada više nego danas nije trebalo osjećaja pravde i pravičnosti, humanizma i humanosti, solidarnosti i empatije, upravo ove temeljne ljudske vrijednost predstavljaju, promoviši i primjenjuju socijalni radnici.
NR: Kakvim ocjenjujete položaj socijalnih radnika u ZDK?
TELALOVIĆ: Prošle godine uradili smo jednu sveobuhvatnu studiju stanja socijalne zaštite u ZE-DO kantonu u vrijeme pandemije i njenog utjecaja na socijalnu zaštitu, a koju je Vlada ZDK razmatrala i usvojila. Cilj je bio da prevaziđemo „paušalne“ i neargumentovane ocjene i procjene, već da analitičko-studijski pristupimo sagledavanju problema i iznalaženju odgovora na trenutno stanje, te shodno rezultatima ukažemo na probleme i ponudimo moguća rješenja. Studijom su obuhvaćene četiri istraživačke grupe: menadžeri u ustanovama socijalne zaštite, stručnjaci u ustanovama socijalne zaštite, korisnici i osobe koje su ostale bez posla zbog pandemije. Dakle, jedno dihotomo, kompleksno istraživanje. U najkraćem, studija je ukazala na jako nepovoljan položaj socijalnih radnika, ali i drugih uposlenika u socijalnoj zaštiti, u odnosu na druge radnike u drugim javnim ustanovama, organizacijama i institucijama. Studija je ukazala na nedovoljna broj socijalnih radnika u ustanovama socijalne zaštite, nelogičnost i primjenu postojećih sistematizacija, na problem sigurnosti na radnom mjestu, stručne edukacije, sindikalnog organizovanja, rješavanja statusa državnog službenika, supervizije u radu, načina polaganja stručnog ispita i niza drugih problema. Ovo su problemi kojima se mora ozbiljno pristupiti u narednom periodu i iznaći rješenja.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
