Mirza Bajramović diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, master ciklus studija predstavom Homerove „Ilijade“ 2013. u klasi profesora Vlade Keroševića. Trenutno je uposlenik JU KSC Kakanj, gdje radi kao saradnik za scenske djelatnosti. Na početku razgovora za Našu riječ kaže da većinu svog profesionalnog angažmana veže upravo uz ovu ustanovu, ali i uz njemu najdraže i, po njegovom mišljenju, najbolje pozorište u Bosni i Hercegovini – Bosansko narodno pozorište u Zenici.
Istraživanje likova
Na pitanje koju od dosadašnjih uloga bi posebno izdvojio kaže da svaka predstava i svaka uloga donosi novo uzbuđenje, izazov i priliku za rast, zbog čega mu je jako teško izdvojiti koja je posebna.
– Radost stvaranja dolazi upravo iz procesa – iz zajedničkog rada s kolegicama i kolegama, istraživanja likova, te trenutaka kada osjetim da se priča koju donosimo s pozornice zaista povezuje s publikom. Svaki novi projekat za mene je novo putovanje i prilika da učim, istražujem i pronalazim nešto novo u sebi, uvijek pozitivna energija. Bilo da se radi o antičkim tekstovima koji su mi najdraži, klasičnim tekstovima ili savremenim komadima, tekstovima predstava za djecu, svaki rad na predstavi nosi svoju posebnu energiju i daje mi razlog da se iznova zaljubljujem u pozorište. Upravo ta nepredvidivost i raznolikost uloga čini ovu profesiju toliko fascinantnom i inspirativnom. Usudio bih se reći najboljom profesijom -kaže Bajramović i ističe da je repertoarska politika BNP-a ono što ga izdvaja od ostalih pozorišta – odabirom tekstova, tematskih okvira i, naravno, režisera, uz fantastičan ansambl, BNP se ističe kao najhrabrije pozorište u BiH.
– Ljubav prema glumi rodila se u srednjoškolskim danima kroz školske predstave i prve susrete s pozornicom. Ne mogu precizno reći da li sam se „zaljubio“ u glumu koliko u pozorište – u njegovu magiju, u atmosferu koja se stvara između scene i publike, u osjećaj da se kroz priče na daskama može dotaknuti nešto univerzalno u svima nama i osjetiti jaka i moćna energija koja dotiče sve prisutne u sali. Ta ljubav se nastavila i produbila kroz rad u Dramskom studiju JU za kulturu i obrazovanje Kakanj, gdje sam imao priliku učiti, razvijati se i dijeliti tu strast s ljudima koji osjećaju isto. -kaže Bajramović.
– Ono što posebno cijenim jeste njihova posvećenost aktuelizaciji društvenih problema i njihova sposobnost da ih publici predstave na način koji ne ostavlja ravnodušnim, već ih suočava s pitanjima koja su ključna za naše društvo. Ovdje ne mislim samo na publiku koja geografski gravitira Zenici, nego na cijelu BiH. Uz to, u produkcijskom smislu, BNP se može pohvaliti i sa 7-8 premijera godišnje, što ga čini najproduktivnijom pozorišnom kućom u BiH -kaže Bajramović te ističe angažman BNP na odgoju najmlađe publike, ne samo da stvara predstave za djecu i tinejdžere, već aktivno radi s njima, gradi generacije buduće publike i umjetnika, čime osigurava kontinuitet razvoja teatarske scene.
Tišina, pauze, sporiji tempo
Rad na predstavi „Žive“ koja je nedavno premijerno izvedena u BNP-u ističe kao jedno od najljepših iskustava u dosadašnjoj karijeri.
– Portugalski režiser Júlio Cerdeira je procesu pristupio izuzetno studiozno, s posebnom pažnjom na istraživanje i razumijevanje teške i traumatične teme kojom se predstava bavi. Iako je tematika izazovna, ona ni u jednom trenutku nije izazvala otklon prema radu – naprotiv, iz dana u dan sam sve više razmišljao o njegovim indikacijama i tražio način da svoj zadatak odradim što kvalitetnije, dajući time svoj doprinos ovoj važnoj priči. Ono što je ovaj proces učinilo posebnim jeste fokus na tišini, pauzama, sporijem tempu i doživljaju vremena, što je za mene bilo novo i veoma inspirativno iskustvo -kaže Bajramović i na kraju dodaje da su ogromnu ulogu u pozitivnom iskustvu imale njegove kolegice na sceni, Adna Kaknjo i Tamara Miličević-Stilić, čija su posvećenost i trud doprinijeli stvaranju sjajne radne atmosfere, unatoč težini teme i izazovu komunikacije na engleskom jeziku.
