ONI SU BUDUĆNOST BIH
Čekanje na rezultate prijemnog ispita najduža su
tri sata u mom životu, kaže Zrnić
Zeničanin Sven Zrnić (20 godina) primljen je na Glumački odsjek „Anton Bruckner“ Univerziteta za muziku, glumu i ples u austrijskom Linzu. Prima se svega šestero polaznika na klasu, a u prvom roku primljeno je njih dvoje. Ovaj mladić je do sad glumio u devet pozorišnih predstava i dugometražnom filmu „Amanet“ Mirze Begovića iz 2022. godine kad je i po prvi put davao intervju za Našu riječ. Sven je bio član Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Studio Teatra i Art sobe.
Period privikavanja
Na početku razgovora smo ga pitali šta se sve promijenilo u njegovom životu.
– Pa iskreno dosta stvari. Mislim da mi se život okrenuo za 180 stepeni u prethodne dvije godine. Mogao bih na prste jedne ruke nabrojati stvari koje su ostale konstantne. Pogotovo ova jedna godina kako sam u Njemačkoj. Na neki neobičan način, ta godina me je vratila u stvarnost, prizemljila i naučila da nema odustajanja. Smatram da je ovaj period kod svakog čovjeka pun nekih promjena, pun nekih odluka koje moramo da donesemo, a koje su ključne za život -kaže Zrnić a potom dodaje da je period privikavanja na život u Njemačkoj i Austriji u početku bio težak.
– Trebalo mi je sigurno pola godine, da uđem u „fazon“ i da neke stvari postavim sam sebi u glavi. Ali nakon tog nekog perioda adaptacije, počeo sam prihvatati sve pozitivne strane i sam taj proces realizacije i prihvatanja bio je izuzetno bitan za mene. Upoznao sam toliko divnih ljudi iz područja scenskih umjetnosti. Posebno sam ponosan na činjenicu da imam prijatelje koji studiraju ili se već bave profesionalno ovim poslom u čitavoj Njemačkoj i Austriji -kaže Sven.
Ostvarenje sna
Još od vremena DOLS-a Zrnić je isticao kako mu je san postati profesionalni glumac. Čitateljima Naše riječi otkrio je kako su tekle pripreme za prijemni ispit.
– Taj prijemni ispit je zaista poseban, ali podjednako i stresan. Pripreme za prijemni su trajale sigurno pola godine. Proces s puno uspona i padova, mnogo sumnje i još više rada. Prijemni ispit je trajao skoro čitavu sedmicu, podijeljen na četiri runde. Svaki kandidat morao je pripremiti tri monologa, od kojih bar jedan mora biti klasičan, te jednu pjesmu/recitaciju po izboru. U prvoj rundi, zbog velikoga broja kandidata, bili smo podijeljeni u tri grupe, svaka s jednom (manjom) komisijom. Svako je odigrao sve tri uloge, te smo na kraju dana dobili odluku, ko ide u drugu rundu -kaže Sven te ističe da su kandidati u drugoj rundi izveli po dvije uloge pred čitavom komisijom.
– Prvu ulogu smo mi mogli izabrati, dok je drugu ulogu birala komisija. Sam osjećaj igranja pred ljudima koji imaju tako uspješne karijere bio je zaista predivan, ali isto tako i teret na leđima. U 3. rundi smo imali razne vježbe i provjere, iz mnogih područja. Imali smo improvizacije u grupama po petero, improvizacije u dvoje, govor, pokret i slično. U 4. rundi nas je ostalo devetero. Ponovo smo imali provjere i vježbe iz istih područja, samo mnogo intenzivnije. Također smo prezentirali našu pjesmu/recitaciju. Pošto sviram klavir od 6. godine, pjevao sam pjesmu uz samostalnu pratnju klavirom. Na kraju smo imali razgovore, kako bi nas bolje upoznali, uz pitanja poput: „Zašto želimo da studiramo glumu?“, „Kakvu promjenu u svijetu bi željeli postići s teatrom?“ i slično. Imali smo tri sata pauze, dok komisija donese konačnu odluku, i mislim da su to ubjedljivo tri najduža sata moga života. Od nas devet (u 4. rundi), sedam osoba su pozvali, dok smo jedan kolega i ja ostali još da čekamo. Nismo znali šta da mislimo. Tu napetost u životu nisam osjetio. A ništa nismo mogli učiniti, samo smo čekali da nas pozovu. Zovnuli su nas, te obavijestili da smo primljeni. Definitivno nezaboravno iskustvo, koje ću pamtiti čitav život -kaže Sven na kraju razgovora.
POD POKROVITELJSTVOM MINISTARSTVA
ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
