Zeničanin, penzionisani policajac, Hanas Kovačević je spojio mnoge ljude, majke, očeve i djecu, sestre i braću, rođake i mnoge davno izgubljene prijatelje i ljubavi. Na svojoj Facebook grupi Hanasova ekipa u potrazi, a prvobitno Pokidane veze-tražite školske prijatelje i druge osobe, Hanas svakodnevno dobija upite i pomaže drugima da pronađu svoje najbliže. I sve to, potpuno besplatno.
Različite ljudske sudbine
Zamolili smo Hanasa da izdvoji neke od najzanimljivijih priča. „Osman Serdarević je, pred rat, otišao u Beograd, a u Zenici mu je ostala rodbina. Igrom slučaja, kada sam sve detalje povezao, znao sam o kome se radi. Osmana je tražio njegov sestrić. Čak je imao i informaciju da je promijenio ime i da nije Osman Serdarević, nego Zoran Marković. Zahvaljujući pomoći mojih prijatelja iz Srbije, saznao sam da ta vijest nije tačna, te smo išli nekim drugim tragovima. Ispostavilo se da nije mijenjao ime, nego da je umro. Našli smo i datum kada je i gdje umro, gdje je ukopan, ali nije bilo nikakvog natpisa, jer nije imao nikoga. Bio je sam, imao epilepsiju. Javio sam sve to rodbini. Nisu sve priče sa lijepim završetkom.“ Senka Buro iz Zenice nedavno je tražila biološkog oca Gorana Perčinlića iz Travnika. Ispostavilo se da je, nažalost, Goran poginuo 1992. godine, ali je Hanas pronašao njegove dvije sestre koje žive u Travniku. „Senku je biološka majka po rođenju ostavila, da bi nakon dva mjeseca odmah bila usvojena. Majka ju je pronašla nakon 23 godine i rekla joj ime biološkog oca. Njena biološka majka nije htjela sarađivati, ali smo saznali da je njen biološki otac, godinu dana nakon što je ona rođena, poginuo u ratu. Našao sam njene dvije tetke, te su se čule i imaju kontakt“, priča nam Hanas. Djevojka Amela iz Mostara je tražila svoga djeda, sa očeve strane, a njen otac ima 70 godina. Na kraju je Šerif Karahasanonić, Amelin djed, nakon 70 godina spojen sa sinom iz Mostara. „U početku smo sumnjali da je njen djed uopšte živ. Znali smo da se zove Šerif i da je iz Brčkog. Za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata bio je oficir. Kasnije sam saznao da je živ i da ima 93 godine. Razgovarali smo viberom i rekao mi je da je tražio svoga sina.. Nakon Drugog svjetskog rata upoznao je djevojku koja je poslana u Brčko, da bude učiteljica. Ona je bila mlada učiteljica, a on mlad oficir. Započeli su vezu, ostala je trudna, a bila je iz neke begovske mostarske porodice. Kada su to njeni roditelji čuli, vratili su je iz Brčkog za Mostar, gdje se porodila i udala se. Na kraju je priča dobila sretan kraj“, kaže Hanas.
‘Morate biti i psiholog…’
Još je mnogo ispričanih, emotivnih priča, kojima je Hanas svjedočio. Za njega, svi koji ga poznaju, kažu da je zenički Šerlok Holms, a sve je počelo krajem 2010. godine. „Imao sam tada nekih zdravstvenih problema, tako da sam po Internetu pretraživao neke grupe. Tražio sam prijatelje iz JNA i dosta njih sam našao. I kroz posao sam mnogo toga naučio, tako da iskustvo mnogo znači. Morate znati gdje i koga pitati, kako postupiti prema nekome. Nije to tako jednostavno reći nekome: ‘Imaš dijete’. U većini slučajeva, morate biti i psiholog“, ističe Hanas. Prisjeća se i priče iz Bihaća, kada je jedna gospođa tražila sina, koji joj je bio oduzet zbog maltretiranja nje i njenog supruga (ne biološkog oca sina, op.a.). „Ona se, zapravo, udala, povela to svoje dijete, gdje je bilo maltretiranja. Dijete joj je bilo oduzeto, a nakon toga ga je tražila. Pronašao sam ga, njegov broj telefona, razgovarao s njim, čuli smo se viberom. Sve je lijepo išlo. On je bio sretan. Javio sam njegovoj majci. Onda su oni preuzeli sve, svi ga zvali i taj momak je prekinuo svu tu priču i nije želio nikakav kontakt. Tako da je propao sav moj i trud mojih prijatelja. Sve je zato jer mu nisu znali psihološki prići“, kaže Hanas.
