Obilježavanje Zlatnog septembra-mjeseca podizanja svijesti o dječijem raku, prilika je da se podsjetimo borbe kroz koju prolaze roditelji djece oboljele i liječene od raka. Safeta Čajlak iz Žepča majka je dvanaestogodišnjeg dječaka Elmana koji je bitku za život počeo u prvom razredu osnovne škole kada mu je dijagnosticirana limfoblastna leukemija.
Sjećanje na teške dane
„Nakon što je Elman dobio visoku temperaturu i žalio se na bol u stomaku odveli smo ga ljekaru na pregled i tada je nalaz pokazao da ima visoke leukocite. Ljekar nas je uputio na dalji pregled kod pedijatra koji je kazao da ima upalu pluća te nas poslao na pregled u zeničku bolnicu. Poslije toga su krenuli pregledi u Sarajevu“, kazala je Čajlak prisjećajući se teških dana boravka u sarajevskoj bolnici. „Kada je moj Elman došao na Hematoonkološko odjeljenje i kada je ugledao dječicu koja nemaju kosu, blijedu i nemoćnu, počeo je da plače. Nakon urađenih pretraga ustanovljena mu je limfoblastna leukemija“, ističe Čajlak.
Na pitanje kako se osjećala i o čemu je razmišljala kada su im doktori saopštili sa kakvim se teškim oboljenjem bori njen sin, Safeta je kazala da je u tom trenutku pomislila da će njen sin umrijeti. „U tom trenutku osjećala sam da će mi srce stati, ali je doktorica kazala da ima lijeka te da se smirim. Elman je primio četiri ciklusa terapija, te je poslan na kućno liječenje. Dobio je terapiju koju je koristio 18 mjeseci nakon koje je nalaz punkcije pokazao da nema blasti u koštanoj srži“, kaže Čajlak ponosno ističući da već tri godine dječak Elman ne koristi nikakve lijekove, te da redovno ide na kontrole.
Boravak u Roditeljskoj kući
Tokom liječenja u sarajevskoj bolnici, četiri mjeseca su boravili u Roditeljskoj kući gdje su ih, kako kaže Safeta, lijepo dočekali. „Elman je bio tužan jer nije sa svojim bratom. U Roditeljsku kuću je dolazila Nejra koja je redovno organizovala radionice kako bi djeca imala neku vrstu zabave. Upoznali smo mnogo djece koju smo iskreno zavoljeli, ali, nažalost, mnoga su izgubila borbu za život“, prisjeća se Čajlak, te dodaje da je zbog straha da se bolest ne ponovi potražila stručnu pomoć. „Elman drugi razred nije završio u školskim klupama, a od trećeg razreda školu pohađa sa svojim vršnjacima, redovno uči i raduje se svakom školskom satu“, ističe Čajlak.