Budi najbolji u onom što radiš, jer prosjek može biti svako
Dr.sc. Alena Kahrimanović iz Zavidovića najmlađa je doktorica komunikoloških nauka u Zeničko-dobojkom kantonu. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za komunikologiju te je dobitnica priznanja Najbolji diplomant Odsjeka za komunikologiju/žurnalistiku FPN-a u 2014. godini. Zvanje magistra Komunikologije, usmjerenja Poslovno komuniciranje stiče na FPN-u 2016. te postdiplomski studij završava kao jedan od najboljih studenata prvog i drugog ciklusa studija, a dobitnica je i priznanja Srebrena značka UNSA. Interdisciplinarni doktorski studij (III ciklus studija) na FPN-u, usmjerenja Komunikologija, završila je u oktobru 2024., odbranom doktorske disertacije „Individua i medijski spektakl u savremenom društvu“, pod mentorstvom prof. dr. Fahire Fejzić-Čengić. Na promociji doktora nauka održanoj u januaru 2025., jedina je promovirana doktorica komunikoloških nauka/znanosti UNSA. Sa radom u ArcelorMittal Zenica počela je 2016. godine i odgovorna je za organizaciju i rukovođenje Departmenta za komunikacije i korporativnu odgovornost. 2021. stiče zvanje višeg asistenta na Univerzitetu u Zenici, na predmetima Komunikologija, Medijska kultura, Medijska pismenost i Poslovno komuniciranje, na Filozofskom fakultetu UNZE.
Ponosna na odabranu naučnu disciplinu
Pred kraj srednjoškolskog obrazovanja, kao i kod većine super-odlikaša, javilo joj se nekoliko ideja za profesionalno opredjeljenje, u skladu sa njenim sklonostima i talenatima ali se susretala i sa različitim sugestijama ljudi iz okruženja o tome koji fakultet da upiše. „Kako je i za očekivati, većina sugestija su bile zasnovane na materijalističkom pristupu o tome šta je najbolje za studirati. No, nakon moje konačne odluke da to bude Komunikologija na FPN-u UNSA, uslijedili su komentari koji su uključivali predrasude kako o Fakultetu tako i o samoj profesiji-što je već ukazivalo na površnost koja je postala dominantna. Ono što je bilo najvažnije, podrška moje porodice je bila neizostavna. Vodim se rečenicom „Budi najbolji u onom što radiš, jer prosjek može biti svako“. Stava sam da je bolje biti najbolji automehaničar u gradu nego prosječan ljekar. Naprosto, izuzetnost se uvijek prepozna. Istina, to jeste teži put, ali donosi mnogo slađe plodove“, kaže Kahrimanović, istakavši da se već na prvoj godini dodiplomskog studija uvjerila da je intuicija nije prevarila i naprosto se zaljubila u odabranu naučnu disciplinu.
„Često studentima kažem „Teško onom ko studira samo zbog titule i zvanja“. Kada volite ono što učite, ulažete ogromne napore da savladate ono što se od vas traži, počnete osjećati da ste “na svom terenu”, rezultati prirodno dolaze i na kraju ta titula i zvanje su samo pozitivne posljedice vašeg rada i truda. Uvažavajući disciplinu i postignute rezultate u osnovnoj školi, u gimnaziji, potom na dodiplomskom i postdiplomskom studiju te moju volju i dar koje su prepoznali moji uvaženi profesori na Fakultetu, doktorski studij je uslijedio sasvim prirodno, kao krov na kući koja se postepeno gradila. Osim toga, izuzetno mentorstvo uvažene prof. dr. Fahire Fejzić – Čengić na master i doktorskom studiju je itetako utjecalo na moj rad i djelo te sam uistinu počašćena biti njezino “akademsko dijete”“, ističe Kahrimanović.
Doprinosi znanstvenog rada
Posebnost znanstvenog rada “Individua i medijski spektakl u savremenom društvu” je rijetko uspješno provedena kroz prikaz čitanja i kompariranja različitih filozofskih i komunikoloških mišljenja sa savremenim, vrlo uočljivim društvenim fenomenima kao što su društvo spektakla, medijski spektakl, usamljenost, fenomen samoubistva, kapitalizam katastrofe, poslovno komuniciranje i liderstvo u korporativnim sistemima, te međuovisnost teorijskih koncepata svijeta i društva sa sasvim konkretnim ljudskim izazovima.
„Voljela bih da moje znanje i stručnost služe BiH. Moj otac je 1993. dao život za ovu zemlju. Veliki sam patriota i svim srcem volim BiH. Nisam neko ko je fasciniran zapadnjačkim vrijednostima i načinom života, no neuređenost političkog sistema u našoj zemlji često budi ogorčenost i razočarenje kod mladih ljudi, za što imam razumijevanje i često suosjećam. Evo, ja još uvijek uspijevam pronaći više razloga zašto ostati“, kaže Kahrimanović.
“Podcrtava se potreba za humanizacijom ekonomskih sistema i vraćanjem fokusa na ljudske vrijednosti. Sasvim je jasno, zbog svega što nudi savremena tehnologija začarala je svijet. Poguban ishod svega toga je ravnodušnost prema razlikovanju privida i stvarnosti. Možda je racionalnost, koja dostiže svoj vrhunac u tehničkoj racionalnosti, posljednje lukavstvo bezumlja i želje za iluzijom. Traganje za vječnom ljubavlju, unatoč sveprisutnom cinizmu i površnosti, pokazuje ljudsku težnju za dubokom, autentičnom povezanošću i smislom – traganje za Vječnim”, kaže Kahrimanović.
„Znanje se uvijek izdigne iznad neznanja“
Na pitanje da li se pažnja posvećuje obrazovanju te da li mladi danas više teže ka sticanju znanja ili samo zvanja kaže da je to individualno pitanje, iako je, ističe, sve češća pojava težnje za samo zvanjem dok je znanje u drugom planu. „To nam kazuje da je formalno obrazovanje svakako značajno, ali istinsko razumijevanje, posvećivanje i traganje za znanjem nerijetko izostaje kod mladih. Moram naglasiti da uvijek ima onih kojima je znanje prioritet, a zvanje, kako rekoh, dolazi kao posljedica – takvi strše i teško da ih ne uočite. Jedno od pojašnjenja za ovaj društveni fenomen je i što ljudsko biće prirodno ne voli napor, a stjecanje znanja je izuzetno naporan proces. Čovjek ne voli nelagodu, teškoću i cijeli život traži olakšanje u svemu pa je i ovdje takav slučaj. Rijetki su oni koji prihvataju teškoću, napor i nelagodu kao sastavni dio procesa koji na kraju donosi najslađe plodove“, kaže Kahrimanović te dodaje da je ono što je dobro jeste činjenica da se znanje uvijek izdigne iznad neznanja, kao što se istina uvijek izdigne iznad laži, prije ili kasnije. „To je zakon Univerzuma. To se ne može sakriti. Progovori da vidim ko si je rečenica koja daje jedan od mogućih odgovora na ovo pitanje. Osim toga, mi živimo u društvu spektakla, umreženom društvu i hiperprodukciji svega – hrane, pića, odjeće, obuće, informacija, vijesti, fakulteta, diploma… Tu dolazimo do elementarne kategorije – karaktera, koji je temelj građevine zvane čovjek. Sve što se nadogradi na loše temelje nije pouzdana građevina, tj. nije dugoročno održiva. Tako je i sa zvanjem bez istinskog znanja. Smatram da samo zvanje nije određujuće niti ja tako procjenjujem ljude“, kaže Kahrimanović. Smatra da su ponašanje, tretiranje drugog, dostojanstvo, sistem vrijednosti, odgoj, način življenja i djelanja, znanje – i to funkcionalno znanje, mnogo važnije kategorije, kojima stečeno zvanje može biti dodatna vrijednost. „Zvanje bez navedenih kategorija i vrijednosti kod čovjeka su samo nekoliko grafema ispred imena. To je ono što bismo zajedno trebali prenositi mladima pa neka svako za sebe procijeni u kojoj skupini je poželjnije biti“, poručila je Kahrimanović.
