„ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON – NEISKORIŠTENI TURISTIČKI DRAGULJ“
Bosna i Hercegovina je postala prva zemlja iz regije koja se priključila prestižnoj Međunarodnoj federaciji najljepših sela svijeta te postala pionir u regiji i postavila temelj za ozbiljan pristup ruralnom turizmu. Inicijativa „Najljepša sela BiH“ trenutno okuplja 17 sela koja predstavljaju srce tradicije, arhitekture i pejzaža zemlje, a tri sela su iz Zeničko-dobojskog kantona: Mijakovići/Dragovići/Bobovac (Vareš), Kraljeva Sutjeska (Kakanj) i Vranduk (Zenica).
„Vranduk nije samo mjesto u kojem živimo, on je amanet i dio našeg identiteta, naše historije i naših uspomena. Odrastali smo uz njegove zidine, rijeku Bosnu i prirodu koja ga okružuje. Kada neko prepozna ljepotu našeg kraja, osjećamo ponos jer znamo da se trud naših predaka i današnjih mještana nije uzalud čuvao. Vranduk je srce koje kuca stoljećima i zaslužuje da ga upozna cijeli svijet. Svaki kamen u Vranduku priča svoju priču, a svaka staza vodi kroz dio naše bogate prošlosti. Ponosni smo što smo uspjeli sačuvati duh zajedništva i što naši mještani svojim radom i dobrovoljnim akcijama uređuju selo i čuvaju ono što su nam preci ostavili u amanet. Naša najveća vrijednost nisu samo spomenici, već ljudi koji vole svoj kraj i čuvaj svoju tradiciju od zaborava “, ističe Armin Begić, predsjednik MZ Vranduk.
Stoljećima prkosi vremenu
Zbog svog jedinstvenog ambijenta, očuvane arhitekture i očaravajuće prirode, Vranduk je 2023. godine zvanično uvršten na listu najljepših sela u BiH. Prema historijskim dokumentima, Vrandučka tvrđava služila je kao čuvar ulaza u centralnu Bosnu, jer je smještena na samom vrhu strme i nepristupačne klisure. Istovremeno, tvrđava predstavlja središte ovog bajkovitog sela.
„Iznad usjeka rijeke Bosne, uzdiže se Vranduk, bastion koji stoljećima prkosi vremenu i sačuvana je priča o bogatoj, burnoj i bajkovitoj prošlosti BiH. Ova utvrda i danas plijeni svojom snagom i ljepotom. Iako pojedini historičari smještaju antičku Ardubu upravo na ovaj prostor, ta tvrdnja još uvijek čeka svoju naučnu potvrdu. Ipak, pisani tragovi kažu da se Vranduk u dokumentima prvi put zvanično spominje u martu 1410. godine. Kao dio kraljevske zemlje, Vranduk je bio jedno od ključnih utvrđenja u kojem su često boravili bosanski vladari, kralj Ostoja, Tvrtko II Tvrtković i Stjepan Tomaš, a usmena predaja pamti i česte posjete kraljice Katarine Kosače. Dolaskom Osmanlija, Vranduk izrasta u strateški presudno vojno uporište. Kroz njega je prolazila glavna trasa puta Sarajevo – Brod, ključna saobraćajnica za trgovinu s Austrijom. Podno utvrde podignut je han, a u neposrednoj blizini izgrađena je Sultan Mehmed-Fatihova džamija. Kada je austrijski vojskovođa Eugen Savojski 1697. godine u svom rušilačkom pohodu palio gradove uz rijeku Bosnu, Vranduk je ostao nesavladiv jer Savojski ga jednostavno nije uspio pokoriti. Nakon dolaska Austro-Ugarske monarhije, u tvrđavi je boravila manja vojna jedinica sve do 1890. godine, kada je utvrda zvanično napuštena. Prvi konzervatorski radovi na zaštiti zidina izvedeni su 1914. godine, a manji zaštitni zahvati rađeni su i 1947. Tek 1968. godine započeta su detaljnija arheološka iskopavanja. Njegov izuzetni značaj potvrđen je 2005. godine, kada je Vranduk proglašen nacionalnim spomenikom BiH“, objašnjava Emina Selimović, muzejski vodić u JU Muzej Grada Zenica, dodajući da Vranduk ne čuvaju samo zidine, već i brojne predaje koje se prenose s koljena na koljeno.
Bosanska kuća
Vranduk je danas, ističe Selimović, mnogo više od historijske priče.
„Izuzetno je očuvao svoj autohtoni izgled, pa posjetioci imaju osjećaj da su zakoračili direktno u srednji vijek. Unutar zidina tvrđave mogu vidjeti muzejsku postavku koja doprinosi tom osjećaju: srednjovjekovno ognjište, kovčnicu, trgovišće, kraljevski prijesto i odore kao i skriptorijum. Pored same tvrđave, posebnu pažnju privlači autentična i obnovljena Bosanska kuća. Obnovljena je 2006. godine. U njoj je smještena bogata etnološka postavka koja prikazuje nekadašnji način života, koji nam je donekle blizak jer smo ga viđali kod djedova i nana. Svake godine ova kuća postaje dom i likovnoj koloniji. Ako vas put ikada nanese u blizinu ovog dragulja bh. baštine, nemojte propustiti priliku da doživite njegov bajkoviti duh — Vranduk vas čeka otvorenih vrata“, ističe Selimović.
Džamija Sultan Mehmed Fatih
U Vranduku se nalazi i džamija Sultan Mehmed Fatih, jedna od najstarijih džamija u BiH i specifična po tome što se, zbog ograničenosti prostora unutar same tvrđave, nalazi van zidina tvrđave.
„Džamija, koju su po dolasku u Bosnu izgradili osmanski vojnici, i danas gordo stoji. Dakako, nosi ime velikog Sultana Fatiha. U početku je služila za potrebe vojske, a kasnije je postala klasična bošnjačka džamija, koja je opstala do današnjih dana. To je, pored džamije u Kraljevoj Sutjesci, jedna od rijetkih džamija koje je u Bosni sagradio Fatih. Sadašnja džamija pripada tipu džamija sa drvenim dvostranim mahfilom i drvenom munarom, te ima dva ulaza, jedan sa zapadne, a drugi sa sjeverne strane džamije. Prvobitno je imala strmi četverostrešni krov pokriven šindrom, dok je kasnijim intervencijama promijenjen nagib krova ali i vrsta pokrivača. Inače, džamija je, zajedno sa graditeljskom cjelinom tvrđave Vranduk, proglašena nacionalnim spomenikom BiH“, kaže nam Ramiz ef. Redžić, imam džemata Vranduk, koji danas broji preko 400 članova Islamske zajednice.
Krov džamije i minaret su, ističe, nanovo izgrađeni prije nekoliko godina. Tada je u potpunosti renovirana i unutrašnjost džamije, a 2013. godine je izvršeno je proširenje harema džamije, a što je bio prilično složen zahvat. „Naime, proširenje je bilo moguće izvesti jedino postavljanjem konzola i sa dva betonska stuba, koja su se učvrstila na strmom i nepristupačnom terenu. Nakon proširenja harema, sagrađena je i nova abdesthana sa WC-im i gasulhana, jer je stara i dotrajala abdesthana srušena početkom novembra 2012. godine. Nova abdesthana izgrađena je na temeljima stare, koja je rađena prije 20-tak godina i koja je bila u ruševnom stanju i izgledom se nije uklapala u staro jezgro starog grada Vranduka“, objašnjava ef. Redžić.
Stare vodenice
Na Vrandučkoj rijeci i danas se nalazi nekoliko aktivnih vodenica starih više od 200 godina. „Mi, u vrandučkoj kotlini, rijeci, imamo stare vodenice koje su stare stotinama godinama i koje su za vrijeme zadnjeg rata žito mlile neprekidno, za vojsku, građanstvo,… Međutim, sada su u devastiranom stanju. Neke su u upotrebi, neke nisu, a ukupno ih je šest. Mi, kao Udruženje, smo sebi postavili zadatak da te vodenice pokušamo jednoobrazno da pripremimo, opremimo i da budu u funkciji, da građani Zenice i okolnih sela mogu da dođu svaki dan i kupe kilogram kukuruznog i pšeničnog brašna, ali od našeg starog bosanskog kukuruza brzaka ili osmaka, kako ga zovemo, i pšenice, jare, ozima,…“, kazao nam je Ferid Ibrahimagić, predsjednik Udruženja građana „Stara vodenica“ koje, svojim aktivnostima i djelovanjem, želi sačuvati prirodna bogatstva i kulturno naslijeđe na prostoru Vranduka.
Vrandučani su, kažu nam, izuzetno vezani za svoj kućni prag, za zemlju svojih predaka i za svaki kamen ovog mjesta. „Kod nas kuće nisu roba i nisu na prodaju one su uspomena, amanet i korijen porodice koji se čuva i prenosi s koljena na koljeno. Ljubav prema rodnom kraju ovdje se ne pokazuje riječima, nego djelima. Naš cilj je da Vranduk ostane mjesto u koje će ljudi rado dolaziti ali, prije svega, mjesto iz kojeg njegovi stanovnici nikada neće prestati voljeti i kojem će se uvijek s ponosom vraćati“, ističe Begić.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
