Jedna od najbitnijih stavki svakog sportskog kolektiva je podrška navijača, a Nogometni klub „Čelik“ Zenica se može pohvaliti da je doista ima. Nogomet je igra koja sa sobom nosi veliki emotivni ulog, pogotovo na tribinama, s kojih navijači u pravilu vrlo strastveno prate utakmice omiljenih momčadi.
Član kluba
Premda je prije tridesetak godina ostao bez vida, Zeničanin Muhamed Gađer i dalje posjećuje nogometne utakmice u svome gradu. Iako ne vidi, kroz druga osjetila doživljava sve što se događa na travnjaku i navija. Gol voljenog kluba proslavlja sa širokim osmjehom na licu. To je samo još jedan dokaz kako uz pravu volju u životu nema neprelaznih prepreka.


Haris Tahirović, dolazi s komšijom Gađerom na svaku utakmicu kad mu to radne obaveze dopuštaju.
– Pratimo sve utakmice zajedno, sjedimo jedan do drugog na tribini. Pokušavam da mu pojasnim svaki detalj koji se događa na terenu a golove proslavljamo zajedno -kazao je Tahirović.


– Nogomet pratim otkad znam za sebe, znači više od 60 godina sam vjerni navijač Čelika. Dolazim na svaku utakmicu, uz pomoć prijatelja pratim šta se događa i navijam. Uz mene je uvijek jedan „komentator“ koji mi pojašnjava kako idu akcije na terenu. Naravno, kad postignemo gol to se posebno osjeti a onda i ja radostan skočim sa stolice -kaže u razgovoru za Našu riječ Gađer i dodaje da je ujedno i član Čelika te redovno kupuje sezonsku ulaznicu za sebe i svog komentatora. Na upit koja utakmica mu je posebno ostala u sjećanju kroz osmijeh uzvraća potpitanjem: da li za ispadanje ili ulazak u viši rang.
– Fiorentina na našem Bilinom polju, davnog 4. oktobra 1974. godine kad je Čelik pobijedio 1:0 pogotkom Mirsada Galijaševića na samom kraju utakmice i po drugi put osvojio MitEuropa kup -kaže Gađer.
Nesretni slučaj na radu
Poteškoće s vidom ima posljednjih 30 godina. Radio je u tadašnjoj Željezari kao električar kad je zbog kratkog spoja došlo do bljeska ispred očiju te su mu, kako sam kaže, izgorjeli očni živci.
– Sad samo kroz maglu nazirem obrise ispred sebe. Ali i dalje sam uz Čelik, ne može „kolo bez kokana“ -kazao je Gađer na kraju razgovora i dodao da zbog velike gužve i sigurnosti ne ide na utakmice reprezentacije koje onda prati putem radio i televizijskog prijenosa.