O KULTURI JE RIJEČ
Izabrala sam režiju jer se bavimo ljudima, našom suštinom,
možemo da plačemo i da se smijemo
Mlada Kakanjka, Ajla Bešić, početkom ove godine diplomirala je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi redovnog prof. Srđana Vuletića. Šira javnost upoznala ju je sredinom mjeseca maja kad je na otvorenju XXII Festivala bosanskohercegovačke drame Zenica 2023 premijerno izvedena njena predstava „Sve to je iz kuće“.
Odabir studija
Na početku razgovora za Našu riječ Bešić je istakla da u toku gimnazijskih dana nije imala posebno interesovanje za neki određeni studij.
– Najmanje su me zanimale prirodne nauke pa sam iz tog razloga i svoje tvrdoglavosti izabrala upravo usmjerenje koje se bazira na predmetima iz skupine prirodnih nauka. Sarajevsku Akademiju sam odabrala jer mi mama nije dopustila da idem u udaljeniji grad. Dugo je bilo uvriježeno mišljenje da je režija muški posao i definitivno je bio veći procenat muškaraca. Ono što je bitno je da se to mijenja. Moja klasa je bila potpuno „ženska“, tu su bile još dvije kolegice, a u klasama poslije nas omjer studenata i studentica je poprilično jednak čini mi se -kaže Bešić i dodaje da je teško odgovoriti na pitanje zašto je odabrala baš režiju.
– Ne mogu reći da sam gledala puno filmova i odlučila da želim da režiram, niti da sam provodila puno vremena u pozorištu jer ga u Kaknju nemamo. Gledala sam samo predstave koje su gostovale. Moje gledalačko iskustvo se uglavnom svodilo na gledanje komercijalnih predstava, a tad nisam shvatala njihovu svrhu i jako su me nervirale. Jednostavno sam imala potrebu za pozorištem. Sjećam se trenutka kada sam sjela za laptop i počela istraživati da li kod nas uopšte postoji studij režije. Ne znam zašto, bilo je iracionalno. Nakon tog često sam razmišljala o tom studiju, šta ako pokušam, kako će sve to izgledati, naravno svi oko mene su bili skeptični, ali me najmanje zanimalo šta drugi misle. Na jednoj od tih gostujućih predstava sam u publici vidjela ženu koja plače. To je bio trenutak kada sam definitivno odlučila da upisujem režiju. Sjećam se da sam pomislila kako želim da izazivam emocije kod ljudi. Zato režija. Zato što se bavimo ljudima, bavimo se našom suštinom, možemo da plačemo i da se smijemo, potpuno slobodno u tom teatarskom prostoru -istakla je Bešić.
Na pitanje koji su naredni planovi i postoje li ponude nekih pozorišta za novi angažman, Bešić je odgovorila: „Ono što mogu reći je da se ubrzo ponovo vidimo u Zenici i da se jako radujem ponovnom dolasku“.
Studij u Sarajevu
Period studiranja u Sarajevu je, prema Ajlinim riječima, bio intenzivan i zahtijevao je mnogo rada ali je uživala jer se bavila onim što voli.
– Naravno, postojali su trenuci kada sam proklinjala dan kad sam upisala Akademiju ali svaki student i studentica ima takve trenutke šta god studirali. Odsjek režije na našoj akademiji je multimedijalan što znači da učimo režirati na filmu, pozorištu, radiju i TV-u. Tokom prve dvije godine bilo nas je pet, tri rediteljice te kolegica i kolega koji su studirali montažu. Almir i Emina su montirali sve naše filmske vježbe i bili jako strpljivi s nama. Na trećoj godini smo se razdvojili. Nas tri smo potpuno različite. Kolegicu Isidoru Ratković najviše zanima igrani film, kolegicu Minu Vavan dokumentarni film a mene pozorište. Tokom studija sam radila filmske i pozorišne vježbe, kako za svoje ispite tako i za kolege i kolegice s drugih odsjeka jer surađujemo. Na trećoj godini radimo prve cjelovečernje predstave i taj proces ću zauvijek pamtiti zbog požrtvovanosti ekipe koja je sa mnom radila, ali i teme kojom smo se bavili a koja je meni lično bila jako bitna. Za diplomski rad sam odabrala rusku dramu „Zmijsko leglo“ autora Vasily Sigareva koja govori o nedostatku empatije i ljudskom potrebom za materijalnim. Premijeru smo imali u Sarajevskom ratnom teatru i to je bila moja prva premijera van Akademije i Otvorene scene „Obala“ pa je i po tome bilo drugačije. Diplomski rad je svima poseban u svakom smislu. Želimo da pokažemo sve što smo naučili, napravimo nešto novo, pokažemo sebe. I u tom procesu sam imala divnu ekipu od osam glumica i glumaca, kao i ostalih saradnika koji su učinili da sve prođe kako treba. Ustvari, do sada sam uvijek surađivala s divnim ljudima i nikada nisam imala neke ogromne probleme koji bi me poljuljali -kazala je Bešić.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
Ostatak pročitajte u printanom izdanju
