Dobrovoljno darivanje krvi je plemenita misija, a davaoci humani ljudi koji nesebično darujući krv pomažu u spašavanju ljudskih života. Rijetki su primjeri gdje iz jedne porodice, u ovoj humanoj misiji, učestvuje više članova. Jedan od takvih, pozitivnih primjera, su zavidovićki imam u penziji Ahmet ef. Bošnjaković i njegova tri sina Haris, Amir i Amer. Prvi put Ahmet je krv dao sa 18 godina, kao učenik Gazi-Husrev-begove medrese.Prisjećajući se svog prvog darivanja, kaže kako ga je danas i pomalo stid tadašnjeg motiva.
Dao krv za dva slobodna dana
-Predložili su nam da damo krv, a za nagradu imali smo dva slobodna školska dana. Prijavio sam se, jer sam vidio priliku da ta dva dana spojim sa vikendom i odem kući.
Kasnije su motivi, kaže, bili sasvim drugačiji, a glavni koji ga je sve godine vodio, bio je pomoći bolesnom čovjeku. -Kada sam počeo raditi, prijavim se u Crveni križ prilikom jedne dobrovoljne akcije i tadašnja sekretarica Crvenog križa, Borka, nije se mogla načuditi otkud efendija među dobrovoljnim davaocima, kazuje Ahmet. Prisjećajući se dobrovoljnih akcija u kojima je učestvovao, duboko u sjećanju ostala mu je situacija, iz rata, kada je krv dao jednom ranjenom borcu u toku njegovog transporta za zeničku bolnicu. -Ranjenik je, hvala Bogu, preživio,a kasnije prilikom posjete našim zavidovićkim ranjenicima, razmišljao sam da ga potražim, ali sam na kraju odustao zbog bojazni da čovjek ne pomisli da od njega nešto očekujem, kaže Ahmet kojem u knjižici piše da je dao 30 puta krv. Učinio je to, kaže Ahmet, mnogo više puta ali sva davanja nije sabrao. Svoju krv, koja je rijetke krvne grupe ( A-) davao je i mimo akcija kad god je nekom zatrebalo. Odazivao se pozivima i u Sarajevu, Zenici, Tuzli, svojim Zavidovićima a jednom je krv dao i u Zagrebu.
-Da mi je cilj bio da u knjižici imam puno davanja i to sam mogao, ali sam slušao doktore, koji su me zbog moje rijetke krvne grupe čuvali kao živu rezervu, jer moju krvnu grupu ima mali broj ljudi, iskreno će Ahmet.
Dobro se uvijek dobrim vrati
Kaže kako mu nikada nije bio motiv neka dunjalučka korist, osim prvog puta, kaže uz osmijeh, ističući kako se dobro uvijek dobrim vrati, jer u dva navrata zbog operacija koje je imao, a koje su zahtijevale obezbjeđenje davalaca, njemu ih nisu tražili.
Ahmet je danas u penziji, i u njegovoj plemenitoj misiji naslijedila su ga tri sina. – Kada nekoga nagovaram, da bude dobrovoljni davalac, onda ga upitam koga čovjek na dunjaluku najviše voli. Obično odgovor je djecu. Eto da je to nešto što škodi, ne bih preporučio svojoj djeci, kaže Ahmet ef. Bošnjaković, i dodaje kako bi želio da ova priča bude podstrek i drugima, da se uključe u ovu i slične humane akcije, kako bi bili od koristi jedni drugima.
Njegov najstariji sin Haris, sretan je kaže što su on i njegova dva brata krenuli očevim stopama. On je do sada krv dobrovoljno darovao preko 25 puta. Redovni je davalac i kaže da će učestvovati u ovoj humanoj akciji sve dok ga zdravlje služi, naglašavajući kako ga raduje da može pomoći nekome kome je pomoć potrebna, te dodaje kako nas vjera uči da ko spasi jedan ljudski život, kao da je sve ljude na zemlji spasio.
Srednji Ahmetov sin, Amir, krv je darovao 14 puta, a prvi put tečnost koja život znači kao i svoj otac dao je u četvrtom razredu srednje škole. Najmlađi sin , Amer, koji je student, svoja prva darivanja, svrstava u ona mladalačka, kao dokazivanje pred razredom i ostalima i u tim trenucima manje je razmišljao da baš ta doza može nekome spasiti život. –Naravno, odrastanjem, čovjek spoznaje mnoge stvari, pa i o samoj koristi darivanja krvi, ističe najmlađi Bošnjaković.
Ahmetovi sinovi kažu kako imaju nijet da, ako Bog da, darivanje krvi i ovu plemenitu misiju koju je započeo njihov otac prenesu i na svoju djecu.
