Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak, odnosno Međunarodni dan volontera obilježava se 5. decembra od 1985. godine, kada ga je utvrdila Opća skupština Ujedinjenih naroda, a sa ciljem da se aktivnosti volontera i njihov rad učini vidljivim na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou. Crveni križ Grada Zenica sa svojim volonterima i zaposlenima doprinosi da lokalna zajednica bude otpornija na rizike. Svojim nesebičnim trudom i radom svakodnevno pokazuju veliku humanost, požrtvovanje i hrabrost.
Volontiranje kao lična satisfakcija
Višegodišnji volonter i certificirani instruktor pružanja prve pomoći Tarik Isaković odlučio se na volontiranje iz razloga što ga pomaganje drugim ljudima ispunjava. Volontiranje u Zenici je, kako kaže, na niskim granama iz razloga što su mladi nezainteresovani za pomaganje onima kojima je to zaista potrebno. Tokom svog volontiranja naišao je na teške životne priče, situacije i pogođene porodice, ali njihovo malo znači puno. „Na mene je poseban utisak ostavila pandemija koronavirusa i lockdown jer smo tada pomagali osobama koji su ostali sami i koji zavise od nas i naše pomoći. Pojedine situacije u kojima smo se nalazili su bile zaista kritične jer smo dolazili do ljudi koji su molili da im neko pomogne. To su bili bračni parovi koji su dosta stariji te od kojih je jedno nepokretno pa samim tim im je potrebna dodatna pomoć osim nabavke lijekova i hrane“, ispričao nam je Isaković koji ističe da je veoma ponosan na sebe i svoje kolege kada vidi da im ljudi iskazuju zahvalnost jer su im bili na raspolaganju za bilo koji vid pomoći.
Benefiti koji se dobijaju volontiranjem su višestruki, a neki od njih su razvijanje osjećaja odgovornosti, pomaganje ljudima kojima je pomoć potrebna, mogućnost putovanja i edukacije. Tahir Kavaz, aktivan je volonter Crvenog križa već punih šest godina u toku kojih je proširio svoj krug poznanstva. „Moja lična satisfakcija kada se radi o volontiranju je da na kraju dana budem zadovoljan čovjek koji nesebično pomaže drugima. U Crvenom križu sam kroz druženja, konferencije, kongrese i razmjene unutar granica naše države ali i na regionalnom nivou upoznao veliki broj ljudi“, kaže Kavaz. Smatra da se svijest o volontiranju treba promijeniti pogotovo kod mladih ljudi jer, kako kaže, trebamo biti svjesni da se svakog momenta možemo naći u lošoj situaciji. „Poseban utisak na mene ostavile su poplave 2014. godine kada smo radili 15 sati dnevno da ostvarimo svoj cilj te da tim ljudima bar u određenoj mjeri pomognemo da prevaziđu krizu i da dočekaju bolja vremena. Tada je glavni pokretač našeg rada bio adrenalin i nismo imali vremena za razmišljanje da li nešto smijemo uraditi ili ne. Bili smo svjesni da se svako od nas može naći u situaciji da izgubimo krov nad glavom“, istakao je Kavaz.
Volonteri Crvenog križa mladima kroz svoj rad nastoje promovisati volontiranje kao pozitivnu priču. Ipak okolina i roditelji utiču na svijest mladih ljudi i mane volontiranja svode samo na jednu – neplaćanje rada. „Većina volontera su studenti, sa završenim fakultetima i bez posla. Nije nama sve savršeno pa da kažemo samo volontiraj, ali ovako dopunjujemo svoj CV i nadgrađujemo se. Kroz volontiranje se može dosta toga naučiti, ako to istinski želite“, kazala je volonterka Ajša Luković koja napominje da je kroz volontiranje u Crvenom križu završila srednju školu i fakultet te da je za pet godina volonterskog rada naučila izuzetno mnogo, a prije svega uspjela je ostvariti nove kontakte.
Volonterke treće životne dobi
Crveni križ Grada Zenica kroz Dnevni centar za starije osobe nastoji uključivanjem starijih osoba u volonterski rad pokazati da volontiranje nema starosnu granicu. Koordinatorica Dnevnog centra Mubina Karić ističe da su se članice Dnevnog centra uključile u akciju borbe protiv HIV-a, u pravljenje plakata za dobrovoljno darivanje krvi te u akciju pletenja kapa za migrante.
Dušanka Stokanović ima 74 godine i već dvije godine je članica Dnevnog centra. „Posebno sam impresionirana time što sam među članicama pronašla prijateljice sa kojima se družim izvan Dnevnog centra. Naša koordinatorica se prema svima isto ponaša, što mi je posebno važno jer slabo čujem“, kazala je Dušanka.
Lutvija Radončić u Dnevnom centru volontira pet godina i, kako kaže, zadovoljna je druženjem i doprinosom koji pruža. „U Dnevni centar sam došla da ne bi bila stalno u kući. Ovdje se svi lijepo družimo i pomažemo drugima. Skoro smo isplele kape za migrante, pravile smo torbe i različite ručne radove te išle na izlete“, ispričala nam je Lutvija.
