Depresija je, sama po sebi, vrlo teško stanje, međutim, pandemija kronavirusa je još veće opterećenje za depresivne osobe. Ono što je za sve ljude teško podnošljivo, naprimjer strah od zaraze i smrti, zabrinutost zbog radnog mjesta, finansijski problemi, ograničeno kretanje, nedostatak druženja, smanjeni odlasci u pozorište, kino i slično, za depresivne osobe je još veće opterećenje.
Depresija i depresivne epizode
„Pandemija je prerasla u dugotrajno krizno stanje. Uobičajeno krize nisu tako duge. Pandemija traje dugo i sa sobom je donijela niz opasnosti: bolest, smrt, gubitak posla, razdvojenost, usamljenost, frustraciju itd. U stručnoj praksi se već govori i o razvoju post-traumatskog poremećaja kod određenog broja građana. Depresiju karakteriše niz emocionalnih reakcija kao što su gubitak volje, inicijative, snižene energije i interesa. Depresivna osoba je, također, pesimistična u pogledu mogućnosti da se nešto promjeni, kako na ličnom, tako i na planu promjene okoline. Panedmija koronavirusa svakako reducira opcije koje imamo, a zbog kontinuiranih vijesti sa negativnim aspektima korone dodatno osnažuje pesimizam. Trenutni okolinski utjecaji mogu pojačati depresivnost: ograničenja u kretanju, znaci upozorenja na svakom koraku (mogu pojačati strah), svi pričaju o koroni, o vakcinisanju, itd. Za depresivnu osobu ovo stanje dodatno utječe na negativnu procjenu sadašnjosti i budućnosti. Pored toga moguće su i negativne misli o kontroli nad zarazom kao i pojave krivnje u slučaju zaraze“, objašnjava Sedin Habibović, psiholog i psihoterapeut. Prije svega, ističe Habibović, treba razlikovati depresiju i depresivne epizode. „Depresivne epizode može imati svako i one su vremenski kratke. Mogu trajati nekoliko dana. Kod depresije je specifično da sniženo osnovno raspoloženje traje najmanje dvije sedmice. I tu imamo razlike u intenzitetu: niska, srednja i teška depresija. Osobe tokom depresije gube životnu energiju, negativno su raspoložene, teško im se pokrenuti, gube volju, pesimistično doživljavaju svoj život, sjećaju se uglavnom negativnih ishoda u prošlosti, mogu izgubiti apetit, imati porećemaj sna, itd. Za blisko okruženje je lako prepoznati depresiju, jer je promjena itekako vidljiva. Obitelj i poznanici jasno uočavaju da se nešto događa sa osobom. Važno je pitati osobu šta joj se događa. Često neće odmah odgovoriti pa je potrebno biti istrajan“, kaže Habibović.
Važna je svijest o promjeni
Pitali smo Habibovića šta preporučuje osobama koje primijete simptome depresije, da li je uvijek nužno potražiti pomoć stručne osobe. Najvažnije je, kaže, prije svega, biti svjestan da se dešava neka promjena. „Ako osoba prepozna neke od navedenih simptoma, potrebno je procijeniti koliko su intenzivni. Potrebno je potražiti savjet bliske osobe jer će ona biti objektivnija. Ako je depresivna epizoda, pomaže više šetnje, više prirode, više radne okupacije, druženja sa optimističnim osobama, manje televizije sa lošim vijestima… Generalno, pokrenuti se što je moguće više. Ako su brige intenzivne, moguće je dobiti savjet od psihologa i putem telefona (brojne linije pomoći su otvorene tokom pandemije). U slučaju depresije višeg intenziteta ne treba čekati, tada je bolja opcija javiti se u lokalni centar za mentalno zdravlje. Kod težih oblika depresije nužna je kombinacija medikamenata i psihoterapije“, kaže Habibović.
