Tvrđava u Vranduku je smještena na lijevoj dolinskoj strani rijeke Bosne, na udaljenosti od oko 20 km sjeverno od Zenice, na magistralnom putu M-17 Sarajevo-Zenica-Doboj. Prelijepo je srednjovijekovno zdanje koje sa ponosom stoji na ovom mjestu duži niz vijekova.
Stari grad Vranduk – banski i kraljevski grad
Stari grad Vranduk je, vjerovatno, podignut krajem 14. stoljeća na strateški vrlo važnom putu. Od osnivanja do 1463. godine, Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad. Bio je jedini utvrđeni grad u župi Brod, jednoj od sedam župa srednjovjekovne Bosne. Ime Vranduk se prvi put spominje 1410. godine. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Brat kralja Tomaša, Radivoj, se u dokumentima spominje kao ”knez od Vranduka”. Veće trgovačko–obrtničko naselje izvan bedema je nastalo u selu Varošišću, oko 2,5 km udaljeno od utvrđenja u Vranduku. Tu su franjevci utemeljili samostan i sredinom 15. stoljeća sagradili Crkvu sv. Marije. Svoj puni razvoj Vranduk je doživio u XV stoljeću. U okolici Vranduka se razvio sustav obrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje ”sotto Vranduch”. Kralj Tomaš je Vranduku posvetio posebnu pažnju: ispod grada je podigao Crkvu sv. Tome, svog zaštitnika, za koju je od pape dobio posebne povlastice, grad je preuredio a bedeme ojačao. Osmanlije su u više navrata opsjedale Vranduk. Zauzeli su ga 1463. godine. U svom pohodu na Bosnu 1697. godine, Eugen Savojski je, uočivši težinu osvajanja grada, zaobišao Vranduk. Početkom 18. stoljeća utemeljena je Vrandučka kapetanija. Vjerovatno su perimetalni bedemi u utvrđenju u Vranduku ojačani za vrijeme vladavine kralja Tomaša i pojačanog turskog pritiska na Bosnu. Ovo uređenje vezuje se za period kraja prve polovice XV stoljeća, kada su kralj i njegova porodica češće boravili u Vranduku. Kako je očito iz sačuvanih isprava, Vranduk je u XVIII i prvih godina XIX stoljeća služio kao zatvor za političke zatvorenike, i to mahom školovane ljude. Austrijske trupe su 1878. godine zauzele grad bez borbe. Do 1890. godine u njemu je boravila manja austrijska posada. Od tada je tvrđava prazna i ne koriste je više kao vojno-stateško mjesto.
Stari grad u Vranduku je, 2005. godine, proglašen nacionalnim spomenikom BiH.
„Prirodno-zemljopisnim položajem, Vranduk je čuvar ulaza u srednju Bosnu, pošto leži u samom vrhu strme i nepristupačne klisure. Istovremeno, utvrda predstavlja jezgru razvoja ovog pitoresknog naselja. Grad se nalazi na vrlo važnom strateškom putu koji je dolinom Bosne iz Visokog vodio ka rijeci Savi, od koje je Vranduk udaljen 143 km. Pored vojno-strateških razloga, ovaj put je, naročito u srednjem vijeku i u kasnijim periodima, bio interesantan za trgovce. Ovdje je oduvijek bila brana za prolaz iz srednjeg u porječje gornjeg toka Bosne. Naselje karakterizira specifičan odnos podgrađa i utvrde, dajući cjelokupnoj slici Vranduka posebnu vrijednost. Prostorna organizacija Vranduka sa utvrdom u središtu i dvije izdvojene stambene cjeline (Donja mahala i Prigrad sa Zavtezom) asocira na neku od prapovijesnih naselja gradinskog tipa“, navodi se, između ostalog, u obrazloženju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Dvije postavke
Stari grad u Vranduku pripada tipu brdskog utvrđenja. Tvrđava je, i pored kasnijih prepravki, sačuvala izvorne oblike, koji podsjećaju na rana rješenja europskih utvrđenja. Po površini koju zauzima, predstavlja malu utvrdu podignutu na strateškom, lahko branjivom visu sa teškim pristupom. Tvrđava je dobro prilagođena reljefu, zbog čega je znatno smanjena debljina bedema, dok je izgradnja kula svedena na najmanju moguću mjeru. Dispozicija odbrambenih objekata i veličina Starog grada Vranduka uvjetovani su prirodom terena. Podignut je na prirodnom i vještački zaravnjenom stjenovitom kamenitom platou, na čijim su padinama zidani vanjski zidovi utvrde. Iznad doline rijeke Bosne uzdiže se za oko 25 m. Tvrđava je dužom stranom orijentirana u smjeru sjever-jug. Sastoji se od: bedema sa glavnim ulazom, obora sa cisternom i bunarom, velike-glavne kule, stražare i male kule. U grad se ulazi preko nekoliko stuba kroz ulaz smješten u sjeveroistočnom dijelu oborskog bedema. Ispred ulaznih vrata nalazi se plato sa popločanjem, do kojega vodi kameno stubište.
Kula je zidana od komada lomljenog kamena sa vezivom od vapnene žbuke koja je vremenom patinirala i dobila sivkastu boju. Zidovi su različite deljine. Vjerovatno je velika kula nekada bila viša, a smanjena je u vrijeme upotrebe vatrenog oružja. U srednjem vijeku je glavna kula bila viša a prostor obora podijeljen zidom. Mala kula i istočni zid naknadno su dograđeni u svrhu zaštite ulaza u tvrđavu. U sklopu obora nalazilo se više objekata različite namjene, a pronađeni su i ostaci „Dizdareve kuće“.
Unutar zidova Starog grada pronađeni su brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda: posude, nakit, novčići, alatke, mamuze, i sl. Svi nalazi su pohranjeni u Muzeju grada Zenica.
Posjetioci na Vranduku imaju priliku uživati u dvjema postavkama. Prva, arheološko-historijska postavka je vezana uz srednjovjekovni period i pronašla je svoje mjesto unutar velike kulte tvrđave u Vranduku. Druga, etnološka postavka je smještena u objektu tradicionalne bosanske kuće, podno tvrđave, gdje posjetioci imaju priliku proživjeti tradicionalne bosanske zanate i svakodnevni životni ambijent osmanskog perioda.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
