Osamdesetdvogodišnja hadžinica Razija Bajrić (82), jedna je od najstarijih osoba sa žepačkog kraja koje su obavile hadž. Petu islamsku dužnost obavila je zajedno sa svojim rahmetli mužem Halidom, sada već daleke 1988. godine. Razija je imala 49 godina kada je obavila hadž, iste godine obukla je hidžab. Iako je to za vrijeme i sistem koji je vladao bila pomalo rizična odluka, hadžinica Raza, kako je u Žepču odmilja zovu, imala je čist i čvrst nijet da svoju odluku sprovede do kraja. Kaže kako se ipak pomalo pribojavala reakcija rukovodstva u preduzeću u kome je radila kao zdravstveni radnik, ali na njeno iznenađenje i oduševljenje, svi su joj pružili prodršku u njezinom naumu i želji da obavi hadž. U čaršiji je bilo kaže sitnih provokacija, zbog hidžaba, ali se na to nije obazirala.
Odvajali smo od grla, da odemo na hadž
Pamti kako je te godine na hadžu bilo više od tri miliona ljudi, a iz Bosne i Hercegovine put Meke otputovalo 307 osoba. Žepče je te godine dobilo pet novih hadžija.
Kaže kako su ona i njen bračni saputnik Halid uvijek imali pravac u životu. Prisjeća se da su nakon što su uselili u novosagrađenu kuću 1974. godine, odlučili da počnu skupljati novac za hadž, za koji je i tada kao i danas trebalo izdvojiti pozamašnu svotu novca.
-Odvajali smo od grla, jer drugačije nije moglo. Znala sam svu svoju zarađenu ušteđevinu od ručnih radova, koje sam radila honorarno, ostavljati ne bi li se što prije skupio novac za put, priča nam Razija.
Vidjela sam svoju smrt pred očima
Veliki autoritet i uticaj na Raziju imao je njen otac. Gotovo svo znanje i ljubav prema islamu poznati žepački imam, Islam-efendija prenio je na svoju djecu. Znala je dobro učiti u Kur’anu, a kroz to poznavala je i arapski jezik, što joj olakšalo boravak na hadžu.
– Riječima se teško mogu opisati osjećaji koji naviru u čovjeku dok obavlja hadž. To moraš doživjeti. Biti među toliko ljudi, na jednom mjestu koji imaju isti cilj kao i ti jako je dirljivo. Kad sam tavafila, bila sam uzbuđena. Jednostavno se miješaju osjećanja sreće, straha, uzbuđenja. Savjetovala bih svima koji planiraju da obave hadž da to učine dok su mladi. Fizički je puno lakše. Sjećam se jednog događaja, kada smo išli na brdo Mina, toliko je svijeta bilo da je u jednom momentu val ljudi, poput nabujale rijeke, razdvojio grupu u kojoj sam bila i ja. Masa ljudi me je nosila, mislila sam da ću umrijeti i da neću dočekati da obavim hadž i vratim se kući. U jednom trenutku vidjela sam svoju smrt pred očima. Ali, Bogu hvala, sve se na kraju dobro završilo, kaže hadžinica Razija.
Koliki je utisak kasnije na nju ostavio hadž najbolje govori slika kabe koja krasi centralni zid njene dnevne sobe.
Posti i klanja od kada zna zasebe. Kur’an kojeg zna skoro napamet najbolji joj je prijatelj. Iako su joj savjetovale efendije, zbog znanja koje posjeduje, da polaži hifz, na taj čin se nije odlučila, jer kako je istakla s božijom knjigom želi da se druži za svoju dušu. Ipak, pomalo stidljivo, priznaje da je svoje znanje i učenje u Kur’anu , uspješno prenijela na nekoliko osoba.
