Tvrđava u Maglaju jedna je od najstarijih, ali i najvećih koje su smještene u dolini rijeke Bosne. Dakle, ubraja se među veće i jače fortifikapijske objekte u dolini Bosne, a kako se oko grada vrlo rano razvilo i naselje, koje je s vremenom preraslo u centar župe i nahije, to je dovelo do toga da se ovaj grad-tvrđava srednjovjekovnog postanja održavao u dosta dobrom stanju, mijenjajući, naravno, formu i sadržaj prema promjenama u načinu ratovanja.
Stari grad Maglaj je 2005. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U 18. stoljeću izvršene posljednje gradnje na tvrđavi
Stari grad Maglaj nalazi se na lokalitetu Gradina, na magmatskoj stijeni koja se strmo ruši ka desnoj obali rijeke Bosne. Sadašnji je izgled stari grad dobio u tursko doba, tek u XVIII stoljeću. Jedna gravira iz vremena vojnog pohoda Eugena Savojskog na Sarajevo (1697.) pokazuje da je maglajska tvrđava imala, uglavnom, već tada sve one dijelove koji su se sačuvali do danas. Mada je u svome dugom životu od najmanje šest stoljeća proživio brojne manje i veće promjene, mada je prošao kroz više faza izgradnje, maglajski je kastrum u osnovi sačuvao svoje srednjovjekovno jezgro.
Maglaj je u XIV i XV vijeku bio pravi srednjovjekovni zamak, sazdan za ondašnje uslove na dominantnom položaju, smješten na topografski snažnoj tački i srastao s plastikom terena, zaštićen od prirode, visokih bedema i još viših masivnih kul. Grad je u vrijeme svoga najvećeg procvata pružao relativno snažnu zaštitu svojim gospodarima i braniteljima. Držeći korak s vremenom, tj. prilagođujući se sve jačoj vatri topova, srednjovjekovni grad-dvorac sve više se pretvarao u tvrđavu novoga doba.
U 18. stoljeću izvršene su posljednje gradnje na tvrđavi. Iako je prošao kroz više građevinskih faza i pretrpio razne preinake, u osnovi je sačuvao srednjovjekovnu jezgru. Tvrđava se sastoji od centralnog dijela i dva kasnije prigrađena obora, jedan na sjevernom gornjem platou sa sahat-kulom i drugi koji se protezao uz sjeverozapadu i zapadnu stranu tvrđave. Gradu se prilazi starim srednjovjekovnim putem (danas Tvrđavska ulica) sa juga iz mahale Zagrađe. Glavni ulaz nalazi se na sjeveroistočnom uglu tvrđave. Ulazi se u dugo i tijesno predvorje, iz kojeg se skreće u obor sa sahat- kulom. U predvorju, nešto južnije od ulaza u obor skreće se u kapi-kulu do koje se dolazi stepeništem. Iz kapi-kule se stepeništem penje u dvorište prvobitnog srednjovjekovnog dijela tvrđave. Gornji plato tvrđave (dvorište) je za oko 6 metara više od obora i predvorja sagrađenih u 18. stoljeću.
Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Prepušten zubu vremena, napušten od ljudi i bez stalnog nadzora, grad je sve više propadao. Razorna snaga korijenja, makljen, brijest, dud, orah, bršljan i drugo drveće, rastakala je ionako već truhle zidove. Kule bez krovova sve su više propadale i obrušavale se zajedno sa bedemima rastočenim od vegetacije i atmosferilija. Pretvarajući se tako u ruinu, grad je postao opasnost za naselje, koje se davno u prošlosti i razvilo pod njegovom zaštitom. Oronula tvrđava, koja je u svoje vrijeme uspješno branila imetak i živote građana koji su je služili postala je potencijalna opasnost za njih same i njihove kuće.
U doba austrougarske vladavine vršene su manje popravke. Manji konzervatorski radovi vršeni su 1953. i 1954. godine, na južnoj kuli i na zidovima oko glavne kapije. Zatim, 1962. i 1963. izvršena su obimna arheološka istraživanja u cilju dobijanja podataka za konzervatorsko-restauratorske radove. Konzervacija bedema i tabija, te djelimična kazamata i cisterne na gradu (osim sahat-kule) je rađena prema dva projekta. Autori projekta I su ing. arh. Esad Kapetanović i Nedeljko Rosić. Autori projekta II su dr. Ivo Bojanovski, ing. Enver Dedić ing. arh. Remzija Korkut i građ. tehn. Enver Šešić. Stručnjaci Centra za naslijeđe, pri Zavodu za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine iz Sarajeva 2000. godine izradili su projekat sanacionih konzervatorsko-restauratorskih radova Starog grada Maglaja. Do realizacije ovog projekta do sada nije došlo.
Sadašnje stanje
Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uvidom u stanje na lokalitetu Stari grad Maglaj, konstatirano je da je, nakon više od 40 godina od restauratorsko-konzervatorskih radova utvrđenje u Maglaju dosta stradalo od raslinja, kao i od popuštanja i spiranja maltera, naročito krune bedema. Direktnih ratnih razaranja 1992-1995. nije bilo. Veliki stepen oštećenja izazvalo je samoniklo raslinje. Pojedini objekti su sasvim zapušteni.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
