Treći korpus sutra, 1. decembra, slavi svoj rođendan. Bio je jedan od sedam korpusa koji su djelovali u sastavu Armije RBiH. Osnovan je 1. decembra 1992. godine, a sjedište korpusa je bilo u Zenici. Dao je 6.343 šehida i poginulih boraca, 8.144 invalida, 277 pripadnika je odlikovano “Zlatnim ljiljanom”, a 41 pripadnik policije “Zlatnom policijskom značkom”. Dvije brigade Trećeg korpusa – 303. i 317. dobile su kolektivno priznanje “Zlatni ljiljan”. O rođendanu Trećeg korupusa, ali i pravima, položaju i projektima podrške boračkoj populaciji koje realizira Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona razgovaramo s ministrom za boračka pitanja Fahrudinom Čolakovićem.
NR: Možemo li iz današnje perspektive sagledati značaj Trećeg korpusa u odbrani naše domovine od agresije?
ČOLAKOVIĆ: Dan osnivanja Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine može se smatrati jednim od najznačajnijih datuma novije bosanskohercegovačke vojne historije, tako da se koristim prilikom da svim građanima Zeničko-dobojskog kantona, ali i cijele Bosne i Hercegovine čestitam ovu godišnjicu.
Nemjerljiv doprinos
Treći korpus Armije RBiH dao je nemjerljiv doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine i podaci koje ste pomenuli u uvodu našeg razgovora govore tome u prilog. Sa ove tačke gledišta moramo odati priznanje svim pripadnicima jedinica u njegovom sastavu, ali i onima koji su ih organizirali i vodili. Bilo je i biće onih patriota kojima ne treba poziv da brane svoju državu i drago mi je da je takvih većina. Nažalost, bilo je onih koji su se krili, koji su prisilno mobilisani i danas uživaju svi ista prava.
Moramo odati počast svim šehidima i poginulim pripadnicima Trećeg korpusa ali i cijele Armije, koji su dali svoj život braneći, prije svega, goli opstanak svoje porodice od poniženja i ubistava, ali i braneći sve ono što se jednom riječju zove „domovina“.
NR: U javnost često dopire glas nezadovoljstva zbog odnosa države prema boračkoj populaciji. Kad kažemo države, tu mislimo na sve nivoe vlasti. Da li, po Vašem mišljenju, država čini dovoljno da boračkoj populaciji “vrati” ono što su uradili za odbranu naše zemlje?
ČOLAKOVIĆ: Agresija na Bosnu i Hercegovinu, bar u onom pojavnom, opipljivom obliku završena je 1995. godine. Država razorena, ekonomija uništena, obrazovni sistem zastario, stotine hiljada izbjeglica, sve je to dočekalo institucije na svim nivoima, od općinskog do državnog, da probaju organizirati normalan život. Poslije agresije/rata najugroženije populacije društva bile su porodice šehida kao i ratni vojni invalidi sa većim stepenom invalidnosti i moralo se reagirati. Kao oblik mjesečnog davanja kompenzirajući gubitak hranitelja porodice, te gubitak dijelova tijela kod RVI, uvedene su tada porodična i lična invalidnina. Demobilizirani branioci kao najveća skupina iz reda branilačke populacije tada nisu mogli biti adekvatno zbrinuti i ostavljeno je da kantoni u skladu sa mogućnostima urede tu oblast kroz dopunska prava.
Zakon o dopunskim pravima
Jačanjem ekonomije polahko su se stvarali uslovi za povećavanje sredstava i za ovu zaslužnu kategoriju društva i 2018. godine usvojen je Zakon o pravima demobiliziranih branilaca Federacije BiH koji je pobliže uredio prava ove populacije. Moram naglasiti da je Zeničko-dobojski kanton imao dobar zakon o dopunskim pravima tako da mi nismo imali posebne obaveze u dijelu usklađivanja sa višim zakonom nego smo samo povećavali sredstva, a obavezne izmjene riješili kroz podzakonsku regulativu.
Mi u Zeničko-dobojskom kantonu, bar ovaj vremenski period kako sam aktivno uključen u ovu problematiku, svake godine smo povećavali sredstva za branilačku populaciju, sve vrijeme se pitajući da li je to dovoljno žrtve koju su pripadnici branilačke populacije dali za našu državu.
Obaveza prema braniocima
Činjenica da je Vlada ZDK 2014. godine utrošila oko 5 miliona za branilačku populaciju, a ove godine će biti gotovo 15 miliona pokazuje da smo svjesni kolika je uloga branilaca u društvu i koliku obavezu imamo prema njima. Ja se, zaista, moram zahvaliti premijeru Mirnesu Bašiću i ministru finansija Josipu Lovriću, kao i svim članovima Vlade na iskrenom odnosu prema braniocima gdje ni jedna odluka o odobravanju sredstava nikada nije došla u pitanje i uvijek su usvajane jednoglasno.
Obaveze općina
Na drugoj strani bojim se da su neki nivoi vlasti zakazali kada je u pitanju ova oblast, oslanjajući se na kanton. Ovdje, prije svega, mislim na gradove i općine. Naravno, nije sve isto i teško da sve možemo staviti u isti koš. Ne želim da ovo pretvorim u političku govornicu, ali moram reći da to, prije svega, i zavisi od toga kojoj političkoj opciji pripada načelnik, tako se i odnose prema braniocima. Kako su se mijenjali načelnici tako se i mijenjao odnos prema braniocima. Politika je ušla u sve sfere društva pa i ovdje i bojim se da nas vodi defetizmu koji bi uslijedio u slučaju potrebe da se ponovo država brani oružjem. Iako imaju preuzete obaveze u federalnim zakonima, ovdje prije svega mislim na građevinske rente i sl., neke lokalne zajednice do sada to nisu implementirale. Ima naznaka da će se to promijeniti i to me posebno raduje.
Programi zapošljavanja
NR: ZE-DO kanton se profilisao kao jedan od lidera u projektima podrške zapošljavanju boračke populacije. Kakvi su efekti ovih programa?
ČOLAKOVIĆ: Svjedoci ste da smo posebnu pažnju posvetili zapošljavanju i samozapošljavanju branilačke populacije i drago mi je da imamo dobre rezultate. Dovoljno je samo napomenuti da je na evidenciji biroa za zapošljavanje bilo preko 17.000 pripadnika branilačke populacije sa područja ZDK, a danas oko 8.000. Naravno, nisu ovo samo naše zasluge. Mi smo samo dio jednog sistema i uklapajući se u ovu strategiju uspjeli smo pomoći u zapošljavanju nekoliko hiljada osoba. O efektima ovih programa govore sami njihovi korisnici koji su jako aktivni u praćenju naših programa, tako da smo ove godine dodatno pomagali 208 firmi koje su ranije otvorene našim projektima. Također, ove godine smo finansijski pomogli otvoriti novu 61 firmu čiji su vlasnici branioci ili članovi njihovih porodica. Naravno, ovdje prednjače zahtjevi iz sredina koje imaju dobru tradiciju samoinicijative kao što su Tešanj i Visoko, ali se bude i druge sredine kao što su Zenica, Maglaj i Zavidovići, svjesni da posao u velikim sistemima koji su postojali ranije neće moći naći. Ratna razaranja uništila su velike sisteme u smislu opreme, zaostajanja u tehnologijama, gubitak tržišta itd.
Stipendije za sve
NR: Nedavno je raspisan konkurs za dodjelu stipendija studentima iz boračke populacije, koje će prvi put biti odobrene prema izmijenjenoj Uredbi o dodjeli stipendija. Šta izmjene praktično donose i kad se očekuje završetak konkursne procedure?
ČOLAKOVIĆ: Javni poziv je raspisan prošle sedmice i pozivam studente iz reda branilačke populacije da se prijave na Konkurs. Čekali smo da se završe svi „socijalni rokovi“ kako ne bi došli u poziciju da zbog nekoliko dana studenti zakasne. Mi smo u sklopu izmjena svih uredbi po kojima radimo izmijenili i Uredbu o stipendiranju. Suština izmjena je bila u pravcu da se u povoljniji položaj dovedu djeca maloljetnih branilaca, da se omogući da stipendiju mogu dobiti dva ili više studenata iz jednog porodičnog domaćinstva, što do sada nije bio slučaj, da se, jednostavno, stvore uslovi da svim studentima dodijelimo stipendiju. Naglašavam da smo u ovoj oblasti ubjedljivo najdalje otišli od svih kantona u Federaciji BiH. Poređenja radi, 2014. godine dodijeljene su 1.332 stipendije, a ove godine 2.038 što znači da smo posebnu pažnju posvetili obrazovanju mladih ljudi čiji su očevi branili ovu zemlju.
Nakon usvajanja budžeta za 2022. godinu i usvajanja programa utroška sredstava stvorit će se uslovi da se procedura oko dodjele stipenija privede kraju. Nadam se da će to biti početkom naredne godine.
Egzistencijalna naknada
NR: Uspijevate li izvršavati obaveze iz Uredbe o egzistencijalnoj naknadi? Koliko demobilisanih boraca je do sada uvedeno u ovo pravo?
ČOLAKOVIĆ: Uvođenjem egzistencijalne naknade za demobilizirane branioce mlađe od 57 godina koji su na evidenciji biroa za zapošljavanje, mi smo u maju prošle godine, i to u vijeme najvećeg straha od nepoznatog korona virusa, uspjeli implementirati naše obaveze za oko 3.800 branilaca i ovdje se moram posebno zahvaliti bivšem premijeru Mirzi Ganiću koji je dao maksimum napora da uredba ugleda svjetlo dana. Prošle godine za ovaj transfer smo utrošili oko 5 miliona KM, a ove godine ćemo utrošiti nešto više od 7 miliona KM. Plaćanje ide uredno mjesec za mjesec, svakog 13. u mjesecu i korisnici prava su se već navikli na tu praksu. U narednom periodu očekuju se izmjene Zakona o pravima demobiliziranih branilaca FBiH u dijelu uvođenja u pravo egzistencijalne naknade za supruge umrlih demobiliziranih branitelja, tako da ćemo i mi sa kantonalnog nivoa prilagođavati naše obaveze po predmetnom zakonu.
