Osobe sa invaliditetom u svojoj svakodnevnici suočavaju se sa različitim problemima na koje većina građana ne obraća pozornost. Nezaposlenost, socijalna isključenost, društvene, obrazovne i arhitektonske barijere ih sprječavaju da njihova osnovna ljudska prava budu zadovoljena. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom sa Selvedinom Dedićem, direktorom Udruženja roditelja osoba sa cerebralnom paralizom i Servis centra za podršku porodicama djece i osoba sa poteškoćama u razvoju “DLAN”, razgovarali smo o položaju osoba sa invaliditetom, (ne)poštivanju njihovih prava te težini problema sa kojima se svakodnevno suočavaju.

Servis centar “Dlan” počeo je sa radom 2019. godine. Zahvaljujući besplatnim uslugama koje pruža svojim korisnicima, bez obzira na dob, vrstu i stepen poteškoće, do sada je pruženo više od 14.000 usluga za 165 porodica.

 

Delić

Osobe sa invaliditetom su ravnopravni građani društva
Prava osoba sa invaliditetom često se nalaze samo na papiru dok se u praksi malo toga primjenjuje. Kao osjetljiva kategorija društva suočavaju se sa mnogobrojnim problemima koji se ogledaju u fizičkim i socijalnim preprekama te predrasudama i stereotipima koji dovode do diskriminacije, kojom su naročito pogođena djeca i žene sa invaliditetom. Prava osoba i djece sa poteškoćama je, kako kaže naš sagovornik, jednostavno riješiti ukoliko postoji senzibilitet nadležnih vlasti. “Ova populacija ne traži ništa više osim da se tretira kao svi ostali građani ove zemlje. Kada shvatite da su ove osobe ravnopravni građani ovog društva i da im je potrebna samo podrška u njihovoj svakodnevnici, samim tim ćemo im pomoći. Važno je da poštujemo druge, da bi poštovali sebe”, kaže Dedić te dodaje da vladajuće strukture na svim nivoima treba da razviju i finansiraju programe za pružanje usluga socijalne zaštite, zdravstvenih usluga, pomoćnih tehnologija, specijaliziranih usluga, kontinuirane edukacije, obuke i senzibilizacije osoblja koje radi s djecom s invaliditetom te pružanje kontinuirane podrške roditeljima djece s invaliditetom. “Kada su u pitanju prava djece i osoba sa invaliditetom u Zeničko-dobojskom kantonu, mogu kazati da smo relativno zadovoljni iako postoji veliki broj problema i barijera koji još uvijek nisu riješeni. Imamo uvjerenja od strane Vlade ZDK da će se maksimalno uključiti u rješavanje ove problematike”, kaže Dedić ističući da je Zenica jedan od najpristupačnijih gradova u BiH. “Kada govorimo o djeci i porodicama djece sa poteškoćama u razvoju, ima aktivnih reformi, ali socijalna primanja su loša i porodice nemaju zadovoljavajuću podršku, osim kroz usluge Udruženja i Servis centra „Dlan“, koji se razlikuje od ostalih organizacija zbog toga što pružamo podršku kompletnoj porodici u Servis centru i njihovim domovima. Nažalost, ne možemo se pohvaliti velikom podrškom vlasti u kantonu. Sva se podrška svodi na javni poziv gdje apliciramo i dobijemo veoma mali iznos sredstava za naš trud i rad. Nadamo se da ćemo dobiti podršku od strane institucija i obogatiti i proširiti lepezu naših usluga za krajnjeg korisnika”, poručio je Dedić.

Servis centar “Dlan” nudi usluge kratkog boravka, u tranju do četiri sata, usluge medicinske sestre, rehabilitatora (pedagoga), psihološku podršku, opservacije osoba s poteškoćama, usluge mobilnog tima, prijevoz korisnika, kreativne radionice,
vanjske aktivnosti te pomoć volontera.

Porodice prepoznate kao bitan segment društva
Nedavno je u Federaciji BiH na snagu stupio Zakon o roditeljima njegovateljima, čija primjena počinje 30. decembra. Cilj ovog Zakona je da se jednom od roditelja koji imaju dijete sa stopostotnim invaliditetom prizna pravo na status “roditelja njegovatelja” te da mu bude omogućena mjesečna naknada u visini najniže neto plaće u FBiH kao i pripadajući doprinosi za penzijsko-invalidsko, zdravstveno osiguranje i osiguranje za vrijeme nezaposlenosti “Ako u porodici ima dvoje ili više osoba sa invaliditetom, taj status mogu steći oba roditelja. Uz ispunjavanje uslova, status može biti priznat roditelju do njegove navršene 65. godine života, odnosno do navršene 30. godine života osobe sa invaliditetom”, kaže Dedić. Zakon o roditeljima njegovateljima je dokaz da se bh. društvo pomjera sa ustaljenih barijera.