Pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, od 08. do 22. decembra 2021. godine, Amina Imamović je imala ispit polaganja hifza i tako stekla časnu titulu hafize Kur’ana.
Ova mlada hafiza je rođena 1996. godine u Zenici. Završila je osnovnu školu u Kaknju, zatim Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a 2020. godine završila je Fakultet islamskih nauka kao dobitnica Srebrene značke Univerziteta u Sarajevu.Trenutno je na masteru islamskih studija na pomenutom fakultetu (II ciklus). Hifz je počela učiti kao učenica Gazi Husrev-begove medrese kod muhaffiza hfz. Mensuda Đulovića.
Posvećenost i predanost
„Put učenja hifza je, naravno, složen i dugotrajan proces. Zahtijeva potpunu posvećenost i predanost u svakom segmentu. Ono što smatram da je bitno napomenuti, kada je u pitanju organizacija vremena i usklađivanje sa drugim obavezama, jeste da Kur’an mora biti na prvom mjestu. Dok sam učila hifz, uporedo sam u jednoj fazi bila i student Fakulteta islamskih nauka, međutim, uvijek bih prvo završavala obaveze vezane za hifz, a zatim se posvetila fakultetskim obavezama kao i drugim vidovima neformalnog usavršavanja i druženja sa prijateljima. Kada se tako poredaju stvari, uspjeh ne izostaje, inšallah. Vjerujem da je to povezano sa bereketom vremena koje se postiže uz stalno druženje sa Kur’anom“, kaže Imamović.
Titula hafiza je, ističe, poseban uspjeh za svakog onoga ko tu počasnu titulu postigne, jer je to blagodat na oba svijeta. „Međutim, s druge strane je veliki emanet i odgovornost. Vjerujem da svaki hafiz pred kraj hifza dosta razmišlja i osjeća strah zbog tog emaneta kojeg treba da ponese. Titula hafize jeste veliki emanet u smislu održavanja hifza u memoriji cijeli život, ali i u primijeni Božije riječi kroz naša djela“, kaže Imamović.
Treća hafiza u porodici
Ono što je zanimljivo i pohvalno jeste da je Amina treća hafiza u porodici, odnosno da su i njene dvije sestre, također, hafize. „Elhamdulillah na toj blagodati, veliko je olakšanje kada u svojoj blizini imate nekoga ko je prošao sličan put, posebno u određenim fazama u hifzu kada je potrebna podrška i razumijevanje od okoline. Naravno da su mi sestre bile lijep primjer i podstrek, međutim odluka o učenju hifza za svaku od nas je bila zasebna, kao što je put svakog hafiza specifičan i drugačiji. Hifz je po sebi velika odgovornost, te smatram da se takve odluke trebaju donositi u periodu kada je osoba svjesna emaneta hifza. Ono što bih posebno spomenula, u kontekstu djetinjstva i odnosa prema Kur’anu, jeste da su naši roditelji u periodu djetinjstva razvijali senzibilitet i ljubav prema Kur’anu i druženju sa Kur’anom. Vjerujem da je takav odgoj rezultirao da u godinama kada sam postala svjesna, donesem odluku o učenju Kur’ana napamet na osnovu svoje unutrašnje motivacije“, kaže Imamović.
