Borba za ostvarivanje svojih prava, težnja za boljim standardom i stvaranjem boljeg sutra za sebe i svoju djecu jeste glavna misija djelovanja Saveza slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona. Svojim životnim primjerom nastoje da, zbog uložene žrtve u kojoj su izgubili vid za odbranu Bosne i Hercegovine, budu primjer svim drugima oko sebe, a posebno mladim generacijama koje dolaze. Protekle srijede održana je Skupština Saveza, a nakon toga i prigodno druženje za članove.
“Slijepi borci Zeničko-dobojskog kantona, istinski heroji i uzori” naziv je projekta kojeg je pokrenuo Savez slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, a finansijski podržalo Ministarstvo za boračka pitanja ZDK na čijem čelu je ministar Fahrudin Čolaković. Riječ je o serijalu tekstova koje ćemo objaviti u Našoj riječi, predstavljajući njihove aktivnosti, planove i ciljeve koje žele postići, ali u prvom redu želimo široj javnosti predstaviti članove i pojedince koji podržavaju i pomažu rad Saveza, njihove priče koje će, nadamo se, biti inspirirajuće i poticajne, ne samo za osobe sa invaliditetima nego i ostalima koji prolaze kroz teška životna razdoblja, nastoje dobiti svoje životne bitke ili im je jednostavno potrebna pomoć.
Realizacija projekata i aktivnosti
„Razgovarali smo o realizaciji naših projekata, na koji način prevazići ovo stanje poslije pandemije koronavirusa, na koji način možemo unaprijediti rad Saveza, izboriti se za naša prava, poboljšati naš satus, te nastaviti i unaprijediti našu saradnju sa Ministarstvom za boračka pitanja ZDK i drugim organizacijama. Želimo da se svim našim članovima obezbijede normalni uslovi za život, te da uspješno realizujemo naše projekte“, kaže Ramo Muratović, predsjednik Saveza slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona. Saradnja sa resornim ministarstvom je, istakao je Muratović, na zavidnom nivou. „Za sve naše projekte dobijamo podršku Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona, te je odobreno svim našim zahtjevima. Nadamo se da će tako biti i ove godine“, istakao je Muratović.
Osnovni zadaci i aktivnosti Saveza su rehabilitacija i edukacija članova. Pod rehabilitacijom se, prvenstveno, misli na redovne odlaske na banjsko-rekreativna liječenja u nekim od lječilišta u Zeničko-dobojskom kantonu i van njega, te redovne odlaske na more sa pratiocima. Sve troškove rehabilitacije refundira Ministarstvo za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona. U sklopu redovnih aktivnosti realizuje se i nabavka hipotehničkih pomagala, štapova i naočala za slijepa lica, organizuju edukativna predavanja, druženja,…
„Naš položaj u društvu je veoma loš. Tražimo samo da nas primijete, da smo tu. Vjerujem da je moguće uraditi dosta toga da se pomogne, ne samo ovoj kategoriji“, dodao je Muratović.
Uživaju sve manje poštovanja
Član Saveza slijepih boraca Zeničko-dobojskog kantona, Adnan Bašić ističe da ova kategorija društva uživa sve manje poštovanja. „To je naš problem. Ljudi, jednostavno, ne mogu da shvate u kakvom se mi položaju nalazimo. Svaki čovjek koji ima oči bi prije izabrao smrt, nego da mu neko izvadi oči. Nekada sam, zaista, ogorčen na naše političare i one ljude koji, nažalost, upravljaju našim sudbinama“, kaže Bašić.
Savez trenutno broji deset članova koji, kroz razne aktivnosti i programe, teže ka tome da se svaka osoba koja je slijepa osjeća punopravnim članom društva.
„Nas je mali broj, nismo mi neka velika organizacija, ali smo svi potpuno slijepi, neki od nas su i bez očiju, kao što sam ja. Mi nismo samo slijepi, i u tome se javnost vara. Ja nisam slijepac, ja sam čovjek kome su raznesene oči. Mi smo poprilično skromni ljudi, ne tražimo mnogo od ovog društva.
Razuzumijemo mi i političku i ekonomsku situaciju, i koronu, i ostale jade i belaje, ali moraju postojati neki osnovi da bi naš život postao, koliko-toliko, normalan. Obzirom na hendikep koji imamo, teško je nama bilo šta uraditi, kao što možete vi, koji vidite. U svim programskim ciljevima i zadacima najviše se baziramo na tome da se naš hendikep što više smanji, ako ne možemo fizičko stanje popraviti, onda može psihološko. Zato se borimo da idemo na more, u vazdušne banje, jer nam vid ne omogućava ono što omogućava drugim ljudima – da uživaju u prirodnim ljepotama, ali mi uživamo u samom osjećaju da smo na planini, da dišemo čist zrak, da nam se život bar za nijansu poboljša od onoga kakav jest. Zar smo opterećenju našem kantonu i društvu, ako nas ima deset? Ipak smo još uvijek sposobni da sami razumijemo, odlučujemo i krojimo svoju sudbinu“, kaže Bašić.
Samir Ćerim, sekretar Saveza ističe da nisu u istom položaju slijepi ratni vojni invalidi i neratne, civilne slijepe osobe.
„Potrebno je razbiti jednu famu, koja je prisutna u posljednjih 25 godina, od civilnih organizacija koje okupljaju slijepe, preko drugih nevladinih organizacija, kojom se pokušavaju svi slijepi staviti u istu ravan. To je za nas uvredljivo, kao što se trenutno u isti položaj pokušavaju staviti agresor i žrtva. Nije svejedno. Nije svejedno biti slijep i imati oči koje suze. Ovo su ljudi koji nemaju oči, a 99% njih nema ni čulo mirisa. Većina njih je imala ili ima napade epilepsije, oštećeno čulo sluha. Dakle, nije isto ratni vojni invalid koji je na najbrutalniji i nasilan način izgubio oči, uz svo poštovanje prema civilnim slijepim osobama, ali oni imaju oči koje suze. Pored toga što članovi Saveza nemaju oči, oni nemaju ruke, noge,… Postoji zakonsko ograničenje, da ne može niko biti više od 100% ratni vojni invalid, ali, kada se pojedinačno pogleda, većina članova Saveza su 200, 300, 400% invalidi. Dakle, nije isto civilni slijepi i ratni vojni invalid“, ističe Ćerim.
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO ZA BORAČKA PITANJA ZDK
