Piše:
Prim. Čustović dr Amir
Zavod za bolesti ovisnosti
U 21. stoljeću, mentalno zdravlje postaje jedan od ključnih izazova čovječanstva. Globalna statistika govori da svaka četvrta osoba tokom života doživi neki oblik psihičke poteškoće, a depresija i anksioznost već su među vodećim uzrocima invaliditeta i smanjenja kvalitete života. Ovi podaci nisu samo medicinski – oni su ogledalo naših društvenih odnosa, naših vrijednosti i ritma života koji namećemo sebi i drugima. Živimo u vremenu u kojem se, paradoksalno, sve više govori o mentalnom zdravlju, a istovremeno sve više ljudi pati od unutrašnjih nemira, anksioznosti i osjećaja praznine.
Briga o mentalnom zdravlju
Suvremeni čovjek živi pod stalnim pritiskom ubrzanog tempa, hiperprodukcije informacija i očekivanja društva. Bujaju dijagnoze, psihijatrijski rječnik sve je bogatiji a duša sve praznija. Pojmovi poput „burnout“ (sagorijevanje), „digitalna anksioznost“ ili „tehnostres“ postali su svakodnevni. Naša pažnja je raspršena, a identitet često krhak jer ga gradimo uspoređujući se s virtualnim prikazima drugih.
Briga o mentalnom zdravlju danas ne znači samo liječenje bolesti. Ona znači prevenciju, edukaciju i razvoj otpornosti – kako pojedinaca, tako i zajednica. Ona znači razvijati kulturu u kojoj je normalno potražiti psihološku pomoć, jednako kao što je normalno otići liječniku zbog temperature. Ona znači osnažiti škole, porodice i radna mjesta da postanu prostori podrške, a ne dodatnog stresa.
Najvažnije je naglasiti da mentalno zdravlje nije luksuz. To je temelj produktivnog društva, zdravih međuljudskih odnosa i istinskog osjećaja dobrobiti. Svaki uloženi resurs u promociju mentalnog zdravlja višestruko se vraća – kroz smanjenje bolovanja, veću kreativnost, bolju socijalnu povezanost i humanije društvo.
Mentalno zdravlje današnjice nije samo pitanje bolesti ili odsustva poremećaja. Ono je pitanje smisla. Pitanje ravnoteže između unutrašnjeg i vanjskog svijeta, između zahtjeva društva i potreba pojedinca, između onoga što jesmo i onoga što želimo biti.
Brži, bolji, uspješniji
U takvom svijetu povećava se senzibilnost na sve, a otpornost slabi. Zahtjevi društva postaju sve veći a funkcionalnost pojedinca kasni.
Ljudi postaju nesnađeni. Otvara se prostor za konzumiranje sredstava koja na izgled olakšavaju put, a svaki lagani put može biti stranputica. Ljudi postaju bolesni ali ne boluju na smrt već su bolesni na patnju, patnju svoju i porodičnu. Neostvareni ljudi imaju veliki kapacitet za nasilje.
Najveća prijetnja našem umu više nije samo trauma ili siromaštvo, nego i preopterećenost informacijama, stalna usporedba s drugima i neprestani pritisak da budemo “bolji”, “brži” i “uspješniji”. U takvom svijetu, mentalno zdravlje postaje luksuz – a zapravo bi trebalo biti temelj svakog ljudskog života.
Zdrav duh ne stvara se tišinom koja bježi od buke, nego tišinom koja je pronalazi usred nje. Mentalno zdravlje znači imati hrabrosti stati, duboko udahnuti i priznati sebi: “Ja sam dovoljno dobar, iako nisam savršen.” To je sposobnost da nosimo vlastite slabosti s jednako dostojanstva kao i svoje uspjehe.
U današnjem vremenu, briga o mentalnom zdravlju mora se razumjeti kao odgovoran čin prema sebi i prema drugima. Potrebna nam je kultura koja ne mjeri čovjekovu vrijednost samo prema produktivnosti i društvenim etiketama, nego prema njegovoj sposobnosti da voli, da osjeća, da se povezuje i da prašta.
Na kraju, možda je najmudriji put ka zdravlju upravo onaj najjednostavniji – povratak osnovama: razgovoru licem u lice, zagrljaju bez riječi, snu bez prekida, prirodi bez ekrana, pauza bez mobilnog i trenutku u kojem čovjek sebe prihvata u potpunosti. Jer mentalno zdravlje nije cilj na horizontu, nego put kojim hodamo svakog dana –ili sa sobom, ili s drugima
U konačnici, mentalno zdravlje nije pitanje pojedinca – ono je ogledalo društva. Koliko uspijemo izgraditi okruženje u kojem se ljudi osjećaju prihvaćeno, sigurno i vrijedno, toliko će naše zajednice biti snažnije i zdravije.
