U cijelom svijetu 15. oktobar slavi se kao Međunarodni dan žena na selu. Mi kao društvo često zaboravljamo koliko je složen i zahtjevan život na selu, gdje posao ne prestaje sa zalaskom Sunca. Žene iz sela novošeherskog kraja iskreno su nam priznale da nije lako danas biti žena na selu, da je puno izazova, ali i zadovoljstva posebno zbog činjenice da svojim vrijednim rukama proizvode hranu za svoje porodice i ono najvažnije: znaju da je ono što proizvedu i pojedu zdravo i bez ikakve hemije.
Porani i okasni
„Nije lako, ali se stiže – porani i okasni, takav je život. Tu je briga za porodicu i kuću, štala sa stokom, njiva, bašta. Većinu namirnica proizvodimo sami – voće, povrće, mlijeko i prerađevine od mlijeka, nešto mesa. Lijepo je znati da ono što si proizveo vlastitim rukama možeš pojesti bez straha“, kazala nam je Safeta Mujanović iz Kopica. Biti danas žena na selu je stvar organizacije, kazala nam je Remzija Kadušić iz Domislica i dodala. „Ako želite biti aktivni, lijepo je danas biti žena na selu, uživati u onome što ste proizveli. Ja najviše proizvodim sokove, ima svoju aroniju, malinu, kupinu, ribizlu, proizvodim sirće, pekmez od šljiva, malina, prozvodim svoje povrće. Sve što preradim od voća i povrća ne sadrži nikakve konzervanse, sve je prirodno“.
„Naradila sam se ja Boga mi dobro kroz svoj život. Tako je vazda bilo na selu. Radilo se na zemlji, u štali, kopali i sijali. Djeca se hranila“, dodala je Šuhra Jašić iz Kopica.
