Majčinstvo je najljepša ali i najteža uloga u životu jedne žene. Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje. Zahida Muratović iz Zenice je majka 24-godišnjeg Enesa, koji je 100% invalid i ima cerebralnu paralizu.
Suočavanje sa nepoznatim
„Nakon Enesovog rođenja nastale su komplikacije zbog upale pluća koja se ponavljala. U tom periodu počeo je dobijati i konvulzivne napade, kako su ljekari konstatovali, zbog krvarenja na mozgu. Naš život se sveo na boravak u bolnici, a kada je imao dvije godine, pregledom ljekara, ustanovljeno je da ima cerebralnu paralizu“, priča nam Zahida koja dodaje da tada nije bila upoznata sa dijagnozom cerebralna paraliza. „Nisam imala znanja o toj dijagnozi. Na neki način koliko me bilo strah, toliko me cijela situacija boljela. Kada sam se bolje upoznala sa cjelokupnim stanjem i činjenicom da će borba trajati cijeli život, pomirila sam se sa sudbinom. Život nije lagan i iziskuje od čovjeka da od sebe daje najviše što može u ovakim okolnostima“, priča nam Zahida koja je, nakon smrti muža 2012. godine, počela sasvim drugačiji život. „Gubitak muža mi je teško pao jer više nisam imala životnog saputnika sa kojim sam dijelila i dobro i loše. Ostala sam sama sa dvoje djece, od kojih je jedno 100% invalid. Na moju sreću imala sam tada braću, sestre i prijatelje iz Udruženja Dlan koji su bili uz mene u tim trenucima i koji su mi pomogli da nastavim koračati dalje kroz život“, ističe Zahida. Enes, iako je tokom cijelog dana pod nadzorom i brigom svoje majke, dobija naknadu pomoć za tuđu njegu i invalidninu. Njegova majka uprkos svemu ipak stiže obaviti sve kućne poslove kao i da šije i plete. Sretna je kada svoju kreativnost može pokazati na radionicama dekupaža koje organizuje Udruženje. Iako imaju veliki krug prijatelja sa kojima se druže, ipak postoje i oni koji ne mogu prihvatiti Enesovo stanje. „Takve ljude ignorišem i time im stavljam do znanja gdje im je zapravo mjesto. Protiv predrasuda se treba boriti, ne samo zbog mog djeteta, nego i zbog druge djece koja se nalaze u istoj situaciji“, napominje Zahida.
Savjet majkama
„Svim majkama bih preporučila da, ukoliko rode dijete koje ima poteškoće u razvoju, neka prvo prihvate da je to sudbina i da je tako Bog odredio te da nikad, ali baš nikad, ne odustaju od borbe. Moraju da budu jake, nasmijane i ponosne jer su majke djece s posebnim potrebama majke heroine. Ponosna sam na svog sina Enesa i iskreno sam sretna što ga imam pored sebe“, rekla je na kraju razgovora hrabra majka Zahida.