Nasilje putem interneta, u svijetu poznato kao cyberbullying, često je zastupljeno u današnje vrijeme. Svaka aktivnost koja ugrožava fizičko ili psihološko zdravlje može se smatrati nasiljem. Bilo da je to napad u vidu prijetnji, uznemiravanja ili izlaganja neprikladnim sadržajima.
Ne postoji određeni psihološki profil nasilnika
„Osobe koje su pretjerano fokusirane na virtualni svijet, a udaljene su od stvarnog realnog svijeta će vjerovatnije biti žrtve nasilja na internetu. Ukoliko nemaju potrebnu interakciju, pažnju i podršku osoba iz stvarnog okruženja, oni će to potražiti na internetu putem virtualnih kontakata, a samim tim postaju potencijalne žrtve, zbog toga je značajno da im ljubav, pažnju i podršku pruže osobe iz njihovog stvarnog okruženja“, kaže Inela Kaknjo, magistar psihologije i kognitivno-bihevioralni psihoterapeut. O određenom psihološkom profilu nasilnika nije moguće govoriti jer još uvijek nije proveden dovoljan broj znanstvenih istraživanja koji bi govorili u prilog određenom „tipu ličnosti“ koji pokazuje nasilnička ponašanja. „Sigurno je da iza nasilničkog ponašanja stoji određena vrsta psihopatologije, ali je pogrešno činiti generalizacije jer su motivi i patologija vrlo raznoliki“, ističe Kaknjo.
„U većem broju slučajeva, djeca žrtve nasilja na internetu se u pratnji roditelja u Centar za mentalno zdravlje jave obično zbog anksioznih i depresivnih smetnji ili problema ponašanja, te se kroz terapijski proces dođe do informacija da su u nekoj mjeri bili ili još uvijek jesu izloženi nasilju. Manji broj slučajeva se javio zbog direktne izloženosti nasilju i obično je to bilo seksualno nasilje i izlaganje djece pornografskim
sadržajima“, kaže Kaknjo.
Važno je pratiti sadržaje kojima su djeca izložena
Posljedice internet nasilja na mentalno zdravlje su iste kao i kod nasilja u stvarnom svijetu te se mogu pojaviti u svim aspektima funkcionisanja. „Javlja se izražena uznemirenost, strah i ostali simptomi anksioznosti, sniženo samopouzdanje i samopoštovanje, povlačenje, socijalna izolacija, depresivni simptomi, kognitivne poteškoće- loša koncentracija,… Također je značajno naglasiti da od ličnih kapaciteta osobe za nošenje sa stresnim situacijama zavisi da li će i u kojoj mjeri razviti navedenu simptomatologiju“, kaže Kaknjo smatrajući da smanjiti rizik i, ako je to moguće, spriječiti nasilje možemo ukoliko smo uključeni kako u stvarni tako i u virtualni život djeteta. Moramo biti svjesni da je to njihovo vrijeme i da ne bi bilo dobro potpuno ih iz toga isključiti, ali se vrijeme na internetu može kontrolisati i pratiti dječije aktivnosti i sadržaje kojima su izloženi. „Pružite im dovoljno razumijevanja prije svega, potom ljubavi, a onda i podrške i pomoći ukoliko je to potrebno. Razvijajte takav odnos sa djecom da budu slobodni doći i bez straha vam reći ako su nešto loše učinili ili ako je neko njima učinio nešto pogrešno, nešto zbog čega se osjećaju loše“, kazala je, između ostalog, Kaknjo te dodaje da je, ukoliko se nasilje već desilo, potrebno uključiti nadležne institucije kako bi se djetetu osim podrške i pomoći njegove uže okoline pružila pomoć sistema koji je na raspolaganju.
