Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine institucije Zeničko-dobojskog kantona će obilježiti nizom aktivnosti. Jedna od njih je i Svečana akademija koja će biti upriličena u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, 01. marta s početkom u 19 sati, u organizaciji Skupštine Zeničko-dobojskog kantona. O najvažnijem danu u novijoj historiji naše zemlje razgovarali s predsjedavajućim Skupštine ZDK, Ćazimom Huskićem.
-Izgovoriti riječi Bosna i Herecegovina, a da ne zatreperi srce u grudima gotovo je nemoguće za svakog patriotu ove naše ponosne i prkosne domovine, posebno zbog njene historije koja je iza nas, ali i zbog njene budućnosti koja je ispred nas. Hrabro koračati u budućnost, jedino možemo ako ne zaboravljamo prošlost, kazao nam je na početku razgovora Ćazim Huskić.
Tačno prije 30 godina održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Od ukupnog broja glasača 3.253.847, na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 2.073.568 građana sa pravom glasa ili 64,31%. Od ukupnog broja glasača koji su izašli i koji su uredno glasali 99,44 % je glasalo „ZA“ našu nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu.
Građani su donijeli odluku svjesno i hrabro
NR: Kao čovjek koji je bio sudionikom događaja prije i poslije referenduma, kako danas gledate na put koji smo prošli i šta smo naučili iz ovih historijskih lekcija?
HUSKIĆ: Rezultati provedenog referenduma su bili osnov za međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne države. Iako je priznata od članica Evropske unije i SAD-a, kao subjekt međunarodnog prava, Bosna i Hercegovina je postala i članica Ujedinjenih naroda, to ipak nije zaustavilo namjeru onih koji su istu tu namjeru (kao i danas) krili a onda je obznanili da žele „rascjepkati“ našu domovinu. Jesmo li bili toga svjesni u to vrijeme, vjerovatno većina nije, jer je vjerovala u tzv. „bratstvo i jedinstvo“.
Već u samom startu „slobodnog državničkog duha“ Bosne i Hercegovine kao nanovo obnovljene, priznate i potvrđene njene, prije svega, državnosti i nezavisnosti, počeli su napadi na Sarajevo i ostale dijelove Bosne i Hercegovine. Stradanja i pakleni period koji je počeo nakon međunarodnog priznanja naše domovine, okončan je nakon skoro četiri godine ratnih razaranja, raseljavanja nedužnog stanovništva, genocida širih razmjera i drugih stradanja, u američkoj vojnoj bazi Right Patterson u gradu Daytonu, a potom potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, 14. decembra 1995. u Parizu. Mirovnim sporazumom su okončana samo ratna dejstva, ali napadi na destabilizaciju države ni dan-danas nisu prestali.
Ostatak teksta pročitajte u printanom izdanju
