Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka održalo je brojne aktivnosti s ciljem obilježavanja Zlatnog septembra, mjeseca podizanja svijesti o djeci oboljeloj od raka. Cilj je ukazati na probleme s kojima se susreću mališani i porodice nakon intenzivnog bolničkog liječenja, te na njihove potrebe nakon izlaska iz bolnice.
Vedator iz Zenice
Vedad Hadžić sa svojih šest godina prošao je kroz tešku borbu. Prije dvije godine imao je tešku operaciju odstranjivanja tumora na mozgu koja je obavljena na Neurohirurškoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Zbog svoje velike snage u ovoj nedaći mali dječak je dobio nadimak Vedator. Život su mu spasili ljekari, a oporavlja se uz ljubav majke i oca Eldine Čivić-Hadžić i Jasmina Hadžića te sestre Lamije, kao i brojnih porodičnih prijatelja.
– Prvobitno je bio šok i nevjerica. Tuga i gorčina, kao da se cijeli „svijet” srušio. Nismo mogli vjerovati da je u pitanju tumor na mozgu, tačnije na hipotalamusu, a kasnije će se dodatnim patološkim nalazima utvrditi da je riječ o glioblastomu IV, najžešćem mogućem malignom tumoru -kaže Vedadov otac, Jasmin, i dodaje da je odmah po saznanju dijagnoze zajedno s ljekarima pokrenut proces liječenja i borbe za “dan više”. – Surova istina i strašna dijagnoza sve nas je uzdrmala, ali se ni jednog trenutka nismo mislili predavati. Krenuli smo korak po korak i borili se sa svim problemima za koje iskreno mislim da ne postoje u uređenim zemljama. Prolazili smo kroz uspone i padove, razmišljajući šta uraditi da pomognemo Vedadu –govore Vedadovi roditelji.
Nastavak borbe
Vedator danas nije u potpunosti izliječen ali je „stabilan“, koliko to dijagnoza i sve te posljedice skoro dvogodišnje borbe mogu ostaviti.
– Mislim da je njegov pozitivan duh i naša istrajnost da uradimo sve urodila plodom. Uz Božju pomoć, hrabre i iskusne ljekare, ekipu iz „Roditeljske kuće“, kao i mnogobrojne naše prijatelje uspjeli smo izgurati dvije godine s najžešćom dijagnozom, da ne kažem – presudom.
Doktori su prije godinu dana rekli da su sve učinili što su mogli i što medicina za ovakve slučajeve predlaže. Nama u tim momentima nije bilo nimalo lako, ali smo smogli snage da nastavimo dalje, pokušamo sve, analiziramo situaciju iz više uglova, konsultujemo ljekare širom svijeta i donesemo odluku šta i kako dalje. Nastavili smo s alternativnim metodama liječenja i zadovoljni smo rezultatima–ističu Hadžići.
Vedad danas ima poseban „ritam“ života i njegov dan je prilično isplaniran. Veoma je disciplinovan i svjestan da samo tako može pomoći i sebi ali i svima drugima. – Svjesni smo, također, da čovjek sam ne može skoro ništa, ali kad se svi zajedno udružimo svašta je moguće. Zato i mi roditelji nastojimo pomoći i drugoj oboljeloj djeci na razne načine i nastojimo skrenuti pažnju, jer danas bitku za život bije moje dijete, sutra ko zna –kažu na kraju Vedadovi roditelji.
