Piše: Čustović dr Amir,
direktor Zavoda za bolesti ovisnosti
Kratak osvrt na alkoholizam na Dan borbe protiv alkoholizma, 01. april, napisao je Čustović dr. Amir, direktor Zavoda za bolesti ovisnosti ZDK.
Alkoholizam je legalno trovanje vlastitog organizma, legalno uništavanje svog i fizičkog i psihičkog podarenog zdravlja. Alkoholizam je i legalno ugnjetavanje porodice alkoholičara, djece, roditelja i prijatelja, legalno nanošenje patnje i boli onima koji su životni saputnici i životni suport.
Alkoholizam kao vodeći riziko faktor za nasilje
Alkoholičar je osoba koja ne priznaje da ima bolest, ali ipak svoju alkoholom izazvanu patnju i tjeskobu liječi samo alkoholom. Koliko je alkoholizam veliki sociomedicinski problem govori činjenica da je svjetska zdravstvena organizacija proglasila prvi april kao dan borbe protiv alkoholizma, dajući tako posebnu dimenziju svim aspektima urušenog socijalnog, ponašajno agresivnog učestvovanja alkoholičara u svom okruženju. Alkoholizam je vodeći riziko faktor za ispoljavanje nasilja u porodici, za izazivanje prerane smrti u životnoj dobi od 18 do 30 godina (vodeći uzrok smrti u toj dobi). Bez obzira na sve činjenice o štetnosti alkohola po zdravlje pojedinca i zajednice alkohol se sve više konzumira, a učestalost alkoholizma kao bolesti se održava na jednom dostignutom nivou koji se naročito održava u evropskim zemljama i kreće se, po statističkim podacima uprosječeno 4 do 6 posto, a u pojedinim zemljama i do 10 posto. Osnovni razlog za konzumiranje alkohola je, ako izuzmemo tinejdžersko pijenje iz znatiželje ili identifikacije za grupni ego, jeste da se alkohol prepoznaje kao lijek za rješavanje tjeskobe i neostvarenosti koja sa razvojem civilizacije postaje sve agresivnija. Naučno tehnološki razvoj ima brz ritam koga ne prati adaptabilna sposobnost pojedinca i zajednice. Sve je više pojedinaca koji se ne uspiju snaći i prilagoditi civilacijskom trendu koji traži od života sve veću uklopivost a senzibilnost pojedinca, zbog sve veće informisanosti, je povećana. Mnogi ljudi budu zatečeni kao neostvareni ili nesnađeni, promašeni. U tom nametnutom psihološkom profilu, kojeg prati tjeskoba, anksioznost, depresivni otklon, mnogi aktiviraju mehanizam odbrane kroz neku hemijski štaku, a najčešće to bude alkohol. Svakako alkohol je u istinu hemijsko sredstvo koje djeluje kao anksiolitik, sedativ i antidepresiv. To je momenat na klackalici mentalne stabilnosti kada se uzimanje alkohola prepozna kao sredstvo kojim se izbjegne suočavanje sa problemom, nekim psihološkim nedostatkom, osjećaj krivice zbog rigidnog superega, alkohol postaje spas za tog pojedinca. Ovaj psihodinamski okvir koji objašnjava nastanak potrebe za konzumiranjem alkohola je u osnovi razvoja alkoholizma kao bolesti i prihvatanje ovisnosti kao bolesti, nakon višedecenijskog pa i još uvijek prisutnog moralističkog pristupa alkoholizmu kao stilu življenja, a liječenje odbacuje po sistemu zašto pomagati bezobraznicima i budaletinama. Alkoholizam kao bolest svoju legtimaciju ima u zvaničnoj medicini tek od 1951. godine, iako je ljudska patnja i bol zbog uzimanja alkohola postojala vijekovima i postojaće sve dok bude glavnog promotora, faktora, a to je čovjek.
Današnje društvo je po pitanju alkoholizma licemjerno, promovira se pijenje alkohola u svim prilikama kojima se ljudi druže, slave, tuguju, a grubo odbacuju alkoholičara kao produkt te promocije.
Najefikasnija je prevencija
Današnje društvo je po pitanju alkoholizma licemjerno, promovira se pijenje alkohola u svim prilikama kojima se ljudi druže, slave, tuguju, a grubo odbacuju alkoholičara kao produkt te promocije. Kako naći rješenje za ovakvu politiku društva i nesnađenost pojedinca? Vrlo teško, a najefikaniji način je prevencija i ulaganje u razne vidove preventivnih aktivnosti. Moramo naglasiti i priznati da svako pijenje ne predstavlja bolest, i sreća je da samo deset posto konzumenata alkohola ode u bolest, inače bila bi katastrofa. Ipak, konzumiranje alkohola se shvata kao predvorje iz koga se lako zakorači u alkoholizam kao bolest. Kad se razvije alkoholna bolest, čovjek dobije stalnog pratioca, koji ga u svakom momentu prati, radno vrijeme alkohola ne prestaje kad i radni dan. Čovjek postaje napola čovjek, jer drugu polovinu kontrolira alkohol, postaje napola rob. Ljudi koji se bave liječenjem ovisnosti, pa i alkoholne imaju možda najteži posao u medicini, sa aspekta potrebnog znanja, opšte informiranosti i načitanosti, razumijevanja medicine, filozofije, psihologije, posebno strukture ličnosti pacijenta, neuroanatomije, odgođene gratifikacije za svoj profesionalni učinak. Primjera radi, u liječenju alkoholičara sama početna faza, faza inicijacije u procesu liječenja traje i do tri mjeseca, a tretman minimalno tri godine. Treba ostati na tom vremenskom iscrpljivanju, ali je ujedno i izazov za za kreativno upoznavanje osnova postojanja i funkcioniranja pojedinca i zajednice. Ko se prepozna u tom uspjeće.
