ADELA HRNJIĆ-KUKIĆ, NOVINARKA
Da vrijeme, zaista, teče munjevitom brzinom, potvrđuju i godine, odnosno vrijeme, koje sam provela u Našoj riječi.
Kada sam u junu 2017. godine počela raditi u ovoj medijskoj kući, a nakon završetka formalnog obrazovanja, odnosno fakulteta, tek sam počela učiti. Učila sam biti dio tima. Učila sam tačno, pravovremeno i objektivno informisati. Učila sam se odgovornosti. Još više čitati i istraživati. Uvažavati različita mišljenja. Učila sam i naučila biti dio svih onih čitalaca u čijim domovima se čita Naša riječ, pišući dobre, ali i loše vijesti. Kroz svoj dosadašnji rad, pisala sam o životnim pričama i borbama naših sugrađana, uspjesima mladih, ali i radu i aktivnostima brojnih udruženja, ustanova, preduzeća, sindikata, političkih stranaka, službi, ministarstava,… Kada sam se tek počela baviti ovim poslom, jedva sam čekala da budu objavljeni moji prvi tekstovi i sa nestrpljenjem brojala i čekala svaki novi broj Naše riječi. Danas, iskreno, više ni ne brojim napisane tekstove…
Biti novinarka je lijepo, zanimljivo, izazovno, ali ponekad i stresno i teško. Veliko je breme i odgovornost koju ova profesija nosi sa sobom. Za nas, novinarke i novinare, ne postoji razlika među sagovornicima, nema praznika, nema neradnih dana, nema neradnog vremena,… Kada se vratim godinama unazad i razmislim o čemu sam sve kao mala djevojčica maštala da ću biti, ni dan-danas nisam sigurna da li sam ja birala novinarstvo ili je novinarstvo biralo mene. Kako god, prigrlila sam taj poziv i nadam se da ću, i u godinama koje su pred nama, nastaviti pisati i objektivno informisati naše čitaoce.
