PROJEKAT: ČUVAJMO NASLIJEĐE ZA BUDUĆE GENERACIJE
Bosna i Hercegovina je država s dugogodišnjom tradicijom. Mnogobrojne kulture koje su kroz historiju obitavale na ovom tlu ostavile su za sobom tragove vidljive i danas.
Pohod sultana na Bosnu
Sultan Mehmed II Fatih je krenuo s velikom, tehnički najmodernije opremljenom i moralno jakom vojskom na Bosnu preko Skoplja, Kosova Polja (u blizini Prištine), Vučitrna pa do Mitrovice i dalje preko Sjenice starim trgovačkim putem sve do Drine. Njegovu prethodnicu s 20.000 konjanika vodio je veliki vezir Mahmud-paša Anđelović i prve bosanske teritorije na koje su stigli bile su zemlje Tvrtka Kovačevića u Podrinju, koji se odmah predaje. Poslije Podrinja, glavna osmanska vojska (prema izvorima 100.000 vojnika) se uputila u centralnu Bosnu tj. kraljevu zemlju gdje sultan opsjeda Bobovac. S obzirom da je Bobovac bio snažna utvrda, sultan naređuje da se pod tvrđavom izliju topovi te Bobovac pada. Kralj Tomašević je na vrijeme pobjegao iz Bobovca u Jajce, dok je sultan poslao Mahmud-pašu da sa svojom konjicom sustigne i zarobi kralja. Nakon što je kralj dobio informaciju da je Bobovac pao, on bježi iz Jajca u Ključ.
Mahmud-pašina vojska sustiže kralja pod Ključem i tu započinju pregovori o predaji. U početku kralj odbija da se preda, ali Mahmud-paša šalje poruku kralju preko izaslanika: „Da li znate koji je ovo Car koji protiv vas dolazi? To je Car koji je osvojio Carigrad, Trapezunt, Moreju i zemlje još mnogih drugih vladara i koji je te zemlje podijelio svojim službenicima. Saberite pamet u glavu, velim vam, i dobro poslušajte moj savjet. Neka kralj dođe i poljubi ruku caru, i neka mu preda neke gradove i neka se podvrgne plaćanju harača. Car neka u te gradove smjesti svoju vojsku, pa potom neka se kralj opet u svoju zemlju sa svojim gospodstvom vrati. I tako će mu biti naklonjen. O ovom mom savjetu vodite računa, jer šta će poslije biti, zna se“.
Kralj Tomašević donosi odluku da se preda i potpisuje naredbu svim tvrđavama po Bosni da se predaju. Ipak, kada je sultan Mehmed II konačno došao pod Jajce, gdje mu je doveden i kralj bosanski, nije htio da uvaži ovaj dogovor svog velikog vezira, smatrajući da je kralj nepouzdan vazal i prevelika opasnost po Carevinu te odlučuje da mu odrubi glavu. S kraljem je bio i njegov mlađi polubrat Sigismund Tomašević Kotromanić (sin kralja Stjepana Tomaša i kraljice Katarine) i on će biti odveden u Istanbul gdje prima islam, dobija ime Ishak-beg Kraloglu (Kraljević) i postaje blizak prijatelj sa sultanom Mehmedom II, te kasnije postaje i sandžak-beg provincije Karesi u Maloj Aziji.
Ahdnama franjevcima
Odmah po uspostavljanju osmanske vlasti, sultan Mehmed II pokušava normalizovati situaciju u Bosni, pa između ostalog potpisuje ahdnamu franjevcima u Bosni, kojom im garantuje sigurnost i slobodu vjeroispovijesti u sklopu njegove carevine.
U Ahdnami piše: Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam sljedeće: Neka niko spomenutim (redovnicima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim samostanima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše, ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim velikodušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se sljedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda a.s.), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi. 28. maja 1463.
Pored zaštite vjerske slobode, sultan Fatih uskoro donosi i nekoliko fermana kojima garantuje slobodu trgovine po Bosni, te pokretanje rudarske proizvodnje kao i nastavak poljoprivredne djelatnosti, kako u Bosni ne bi došlo do gladi. Njegovi dokumenti su predstavljali garant normalizacije stanja u osmanskoj provinciji Bosni, koja dobija status sandžaka.
(Tekst pripremio: Emir Porča, Magistar historije)
PROJEKAT PODRŽAVA MINISTARSTVO
ZA OBRAZOVANJE, NAUKU, KULTURU I SPORT ZDK
