U kontekstu onoga što svijet živi u ovom trenutku i Europskog mraka, ove godine Božić slavimo i u situaciji mraka zbog rata u Ukrajini. U našem društvu također vidimo mnoge slabosti. Blagdani nam daju smisao da je čovjek stvoren za vječnost, da je stvoren za nebo.

Vjernici katoličke vjeroispovijesti se pripremaju za najradosniji blagdan Božić. O tradiciji smo razgovarali sa župnikom zeničke župe „Svetog Josipa“, don Davorom Topićem koji je na početku istakao da se kroz organizaciju i snagu zajedništva na razini zeničkih župa, hrvatskih institucija i gospodarstvenika održava ovogodišnji „Advent u Zenici“.
„Snagom vjere uđimo u proslavu Božića“
– Prije svega riječ je o duhovnom sadržaju, kulturnog i društvenog značaja. Uistinu, ovi događaji nas žele pripraviti da snagom vjere uđemo u proslavu Božića, Kristovog rođenja. Kršćanstvo je događaj radosne vijesti i ta tradicijska razina je više kulturna jer obilježava posebno kršćansku kulturu, inspirira je i napunja lijepim sadržajima. Daje dušu obrascima života pojedinih naroda a i krajeva. Na toj razini se slavi Božić u obiteljima, oplemenjuje i produhovljuje obiteljsko zajedništvo, čuva i posvećuje intimu, uspostavlja prijateljstvo. Tako da kroz paljenje svake svijeće kroz vrijeme adventa, subotom uoči nedjelje, što ima jednu simboliku našega hoda; da li kroz dijeljenje paketića djeci na dan Svetog Nikole, sijanje pšenice na Svetu Luciju i pripremanje tradicionalnih božićnih jela, sve je to jedna kulturna razina kojoj se narod raduje ali koja uvijek treba biti prožeta smislom vjere -kaže Topić te dodaje da se u čovjeku stvara neizrecivi i neizbrisivi božićni događaj.
Suživot i dobrosusjetski odnosi
Topić je dodao da Bosna i Hercegovina unatoč jednom ranjivom društvu i ranama zbog povijesti itekako svjedoči jednom suživotu i dobrosusjedskim odnosima.

U proslavi ovog Božića želim također potcrtati i istaknuti važnost i san pape Franje i velikog imama i autoriteta u islamskom svijetu Ahmada Al-Tayyiba iz Abu Dhabija koji su potpisali jedan dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot. Ujedinjeni narodi prepoznali su ovu dragocjenost te su prošle godine utemeljili 4.2. da bude Svjetski dan ljudskog bratstva. Pa evo, u ovom našem mraku, želim istaknuti na svim razinama, kao jedan vapaj, tu potrebu za rađanje i odgovore za sveopće bratstvo -kaže don Topić.

– Vjerujem da će i ovaj blagdan proslave Kristovog rođenja, koji slavimo mi kršćani, za naš stol i u naše zajedništvo okupiti one koji su drugačijeg uvjerenja, a to je da smo svi braća i stojimo pred Ocem nebeskim. Ovdje želim još potcrtati, nakon tradicijske razine, razinu vjere koja je najvažnija za nas kršćanske vjernike, bez nje Božić ne bi bio Božić. Slavimo Isusa Krista, povijesnu osobu, kao ideal čovječanstva, kao opći simbol ljudske civilizacije ali slavimo tu nenadmašivu osobu, Bog među nama. To shvaćamo i gledamo u vjeri, Bog je utjelovljen i rođen. Bog u slabosti djeteta ulazi u čovječanstvo, u ljudsku povijest kao neposredni suputnik i to otajstvo srž je božićnog sadržaja. Da Bog uzima u ovoj čudesnoj razmjeni između ljudskog i božanskog one vlastitosti koje su karakteristične za čovjeka kako bi se približio nama, kako bi nas otkupio, spasio i pokazao put u nebo, put u vječnost. To je taj radosni događaj u kojem gledamo da se Bog darovao čovječanstvu -zaključio je don Topić.